Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji osoba čije bi pojavljivanje u javnosti izazvalo toliku buru interesa kao što je to vlč. Zlatko Sudac. Taj mladi karizmatični svećenik ima na desetke tisuća obožavatelja, ali i brojne protivnike, i u javnosti i u vlastitim, crkvenim redovima. Njegov status u posljednjih godinu dana prilično je nejasan. Nije više u Betaniji na Lošinju, ne služi mise i ne drži duhovne seminare po Hrvatskoj. Povremeno gostuje u katoličkim misijama, a istodobno radi na projektu duhovnog centra Milosrdnog Isusa za koji traži lokaciju u Hrvatskoj, izrađuje vitraje, kipove, dizajnira interijere, završava doktorat...
Dizajn interijera podigao je novu prašinu u javnosti.
Kad govorimo o dizajnu, važno je naglasiti da je upravo njegova funkcionalnost, ekonomičnost izvedbe i primjena ta koja potvrđuje kvalitetu dizajna, a ne da on ostane samo ideja na papiru. U ovom slučaju zahvalan sam dobrim ljudima, mojim prijateljima i suradnicima koji su mi dali povjerenje i omogućili mi da se izrazim u njihovim konkretnim prostorima. Riječ je o vrlo opsežnim studijama koje uključuju arhitekte, stručnjake za rasvjetu, ekomaterijale, uporabu raznih vrsta stakla i serijsku proizvodnju.
Picasso je lagao
Na svom portalu tvrdite kako to radite za budući centar Milosrdnog Isusa.
Točno, radim studije novog koncepta osmišljavanja prostora, uključujući sve elemente interijera, koje bi se koristile isključivo u budućem međunarodnom, interdisciplinarnom, duhovnom centru Milosrdnog Isusa. Htjeti kreativno i duhom obogatiti prostor, unijeti u nj ozračje mira, ljepotu, mistiku i sakralnost bit će vrlo važno kod realizacije budućeg centra Milosrdnog Isusa. Dakle, važan je centar Milosrdnog Isusa, radi njega to radim, a ne zbog nekog vlastitog hira. Također je važno reći da sam molio donatore neka vrijedne materijale doniraju raznim braniteljskim udrugama, na što oni nisu pristali. Izričito su tražili da materijale upotrijebim za svoje studije i slike koje će biti ponuđene na aukciji za taj isti centar. Centru Milosrdnog Isusa i oni se vesele te ga doživljavaju kao posebni blagoslov za ovaj narod, a napose za branitelje i njihove obitelji.
Kažete da to tretirate kao umjetnost.
Poljski i prvi slavenski nobelovac, sjajni katolički pisac Henryk Sienkiewicz jednom je napisao da je zadatak umjetnosti da krijepi duše. Za razliku od njega, u svom članku “Slikarstvo i kubizam” Picasso je ustvrdio da je slikarstvo laž. Ja mislim da je laž to što je Picasso ustvrdio. Umjetnost su najčišći izljevi duše i najsuptilniji osjećaji srca. Zar je laž Mozart, zar je laž Heine, Delacroix ili Rodin? Dok je umjetnost bila umjetnost, ona nije bila laž, bila je umjetnost. Kada umjetnost prestaje biti umjetnost, ona postaje laž. Razumije se, ako netko zalota nekoliko žica kišobrana i to nazove skulpturom, to je uistinu laž. Ako netko škripu kola nazove muzikom ili ako netko izloži noćnu posudu ili vlastiti izmet kao skulpturu, razumije se da je to laž. Laž je i to ako netko pod vidom analize forme i obuhvaćanja predmeta u prostoru kakav on jest, a ne kako ga mi vidimo, razara harmoniju forme. Od Picassa do Pignona čitave su generacije, kao i pojedinci, rušile tradiciju, poredak i sklad u umjetnosti i time pomogle političarima i filozofima oblikovati novog čovjeka, neku vrstu polučovjeka ili neku vrstu Levijatana. Takvog je čovjeka i svijet Isus poznavao kao “totum in maligno positum” te nije za njega molio kako je molio za svoje odabranike.
No, opet niste bili pošteđeni kritika, cinizma, izrugivanja... Čak i od nekih svećenika?
Uglavnom se govori površno, zbog neznanja, predrasuda ili osobnih slaboća. Na takve govore čovjek s vremenom otupi. Ovo bi društvo bilo puno veselije kad bi u njemu bilo više kreativaca i svestranih ljudi, a manje onih kojima je i njihova vlastita koža dosadna. Ja svim svojim bićem i darovanim sposobnostima služim Bogu i ovom narodu. To mogu potvrditi stotine i stotine tisuća ljudi koji su samo u posljednjih nekoliko godina prošli kroz naše duhovne programe. Namjerno kažem “naše” jer nisam sam u ovome. Lijepi broj ljudi, tiho umreženih, već više od osam godina podržava ovaj rad. Mi i te kako znamo da ja još više mogu služiti i biti na raspolaganju ovom narodu i potrebitima kad se realizira centar Milosrdnog Isusa.
Nisam zabranjen
Često spominjete taj centar. O čemu je točno riječ?
Centar Milosrdnog Isusa zamišljen je kao svojevrsna katedrala ljubavi, oaza mira i danonoćne adoracije, duhovnih i znanstvenih istraživanja i suradnje, medijske informiranosti ljudi i edukacije mladih te svih stručnih i pomoćnih sadržaja. Pomoć bi se pružala svim potrebitima koji pokucaju na vrata centra, ali osobita pozornost bit će usmjerena prema braniteljima Domovinskog rata. Ta velika grupa broji oko 500.000 ljudi, a danas su u velikoj mjeri zaboravljeni i marginalizirani zbog čega pate ne samo oni nego i članovi njihovih obitelji. To je ukupno više od milijun i pol ljudi koji pate na različite načine. Osim branitelja u Republici Hrvatskoj, tu je i brojna populacija branitelja iz Bosne i Hercegovine, kao i brojna kategorija obitelji poginulih, zatočenih i nestalih osoba te invalida Domovinskog rata. Osim njima, pomoć i podrška pružat će se svim marginaliziranim skupinama zajednice, siromašnima, napuštenima, starijima i socijalno ugroženima. Svi će oni u centru naći istinski mir, ohrabrenje i nadu u srcu u propovijedima, duhovnim nagovorima, molitvama u duhovnim programima obogaćenim specifičnom stručnom pomoći u drugim područjima, prije svega medicinskom pomoći, psihološkom i psihijatrijskom pomoći, palijativnom skrbi, medicinskom rehabilitacijom, socijalnom skrbi, terapijom koristeći se ljekovitim prirodnim resursima, pravnom pomoći i dr.
Kakav je uopće vaš trenutačni status?
Ja sam rimokatolički svećenik, svećenik Krčke biskupije s još uvijek vrijedećim dekretom duhovnika u biskupijskom pastoralnom domu za duhovne susrete Betanija u Ćunskom na Lošinju te sam na dispoziciji svom ordinariju, ocu biskupu Valteru Županu.
U kakvim ste odnosima s biskupom Županom?
Vjerujte mi, u vrlo otvorenim i iskrenim odnosima. Toliko iskrenim da se njima ne može pohvaliti nijedan svećenik u našoj biskupiji. Naš je odnos interaktivan, vrlo živ i uvijek u nastajanju, što bih toplo preporučio svim svećenicima. Moj me biskup od prvog dana moga ređenja privatno i javno podržava. Specifičnost moga života i poslanja učinila je i naš odnos specifičnim. Moj biskup mene voli, ja to znam, a to je meni najvažnije. U svakom je odnosu potrebno puno razgovora, izgrađivanja povjerenja i rastjerivanja magle i nedoumica, a pogotovo kada je riječ o velikim projektima važnim za Crkvu i ovaj narod.
Moj biskup Valter Župan moj je prijatelj i ostat će to i kada ode u mirovinu. Njegovo je mjesto osigurano u mom srcu gdje god da budem. Koliko me moj biskup cijeni, dovoljno govore njegove riječi izrečene u Informativnoj katoličkoj agenciji, kao i preko malih ekrana, da “Crkva s velikom nadom gleda na vlč. Zlatka Sudca”.
Kako ste doživjeli zabranu seminara u ostalim biskupijama?
Nikakav službeni dokument nisam dobio niti mi je usmeno rečeno da bi moj rad ili duhovni programi koje vodim u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu bili zabranjeni. Ne, ovdje uopće nije riječ o zabrani kako često neupućeni mediji ili čak dobronamjernici pišu. Ovdje je riječ o temeljitom i ozbiljnom promišljanju moga poslanja i njegove korisnosti za ovaj narod i Katoličku crkvu. Naravno da ima raznih struja koje bi pošto-poto novo vino u stare mješine, ali to je već neka druga analiza. Da je istina ovo što govorim, svjedoče ovogodišnji duhovni programi u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i na Kosovu. To što trenutačno razmišljamo kako Betaniju, zbog udaljenosti i ograničenog kapaciteta, zamijeniti nekom drugom lokacijom samo potvrđuje da se mi i te kako organizirano spremamo za novi val duhovnih programa. Dok se mudro ne izvidi mjesto gdje bi se oni realizirali, ja, vjerujte mi, neću biti bez posla.
Neću biti bez posla
Završili smo opsežno interdisciplinarno istraživanje za doktorat, završili elaborat i arhitektonsku studiju centra Milosrdnog Isusa, završili elaborat za televiziju kategorije Read art – (kategorija koja isključuje nasilje i štetne sadržaje) te započeli s portalom. Priveo sam kraju svoj dio posla u realizaciji spomenika posvećenog nevinoj patnji hrvatskih žrtava svih ratova – “Raspelo Tri Otajstva”, napravio četrnaest radova kombinirane tehnike od kojih je polovica namijenjena aukciji, napisao scenarij i tekst za novi film redatelja gospodina Jakova Sedlara, uglazbio novu Misu za mlade i one koji se osjećaju mladima, koja bi se koristila na našim duhovnim programima, te trenutačno radim na novoj knjizi.
Doktorirat ćete s temom utjecaja molitve na ozdravljenje, no i u vezi s tim ima problema.
Cijeli projekt je zaštićen, ali mogu reći sljedeće: tijekom desetogodišnjeg praćenja i rada na resocijalizaciji branitelja i njihovih obitelji koji su sudjelovali na duhovnim programima uvidjeli smo zdravstveno poboljšanje na svim aspektima njihove osobnosti. Na temelju tog iskustva i slijedeći recentnu znanstvenu literaturu iz tog područja, zaključili smo da postoji znatan utjecaj duhovnosti, molitve i sakramenata na cjelokupno zdravlje (tjelesno, psihičko, duhovno) branitelja oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja. Dugoročne učinke stresa kod ratnih veterana teško je bilo do sada detektirati i znanstveno imunosno obraditi jer nisu postojale današnje sofisticirane imunosne pretrage. Stoga smo smatrali važnim da, koristeći se najsuvremenijim metodama, dokažemo spomenuti utjecaj duhovnosti, molitve i sakramenata na imunosustav. Medicinski dio posla obavio se u Imunološkom zavodu u Zagrebu i u Institutu “Ruđer Bošković”. U fazi je prikupljanje regularne dokumentacije koja će se dostaviti fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu. Izrada ovog doktorskog rada mogla bi biti veliki doprinos naše hrvatske znanosti na svjetskoj razini jer slična istraživanja u svijetu, koliko je nama poznato, još nisu provedena onako kako smo s ekipom liječnika mi to zamislili.
Kako se pripremate za to? Koliko čitate literaturu?
Prije godinu i pol dana započeo sam takozvanu trajnu životnu edukaciju, a to znači da čitam stručnu literaturu iz različitih područja znanosti, medicine, neurologije, pedijatrije, psihologije, sociologije, imunologije, fizike, teologije, filozofije, rubnih područja znanosti, novinarstva, arhitekture, umjetnosti, ekologije, energetike, informatike, povijesti i političkih znanosti. Ovakav način učenja bazira se na što bržoj i kvalitetnijoj pripremi potkrijepljenoj najnovijim spoznajama iz tog područja, a onda slijede kratki koncizni razgovori s najrenomiranijim svjetskim stručnjacima i akademicima. Informacija i znanje je moć, tko si to može priuštiti, i to se, na žalost, često kupuje. Tada se može dobiti potvrda, ali i ne mora jer u biti ne stječe se znanje poradi papira ili ocjene, već poradi života koji je najveća vrednota.
Kolumnist Vukman s vašega portala tvrdi da je za sva vaša osporavanja zaslužan kardinal Bozanić, koji nije vaš biskup.
Ne pokušavam ni ulaziti u cjelokupnu analizu ozračja koje postoji u Biskupskoj konferenciji vezana za moj slučaj, niti sam kompetentan obrazlagati trenutačno stanje i struju koja tama vlada.
Kardinal Josip Bozanić nije predsjedatelj Biskupske konferencije, nego je to trenutačno mons. Marin Srakić. Jedno je istina, da biskupi uopće nisu dužni obrazlagati razloge svojih odluka i stavova te se u duhu eklezijalnosti ta činjenica prihvaća. Mene, kojeg sam duboko svjestan odgovornosti svojeg svećeničkog svjedočenja, ohrabruje u mom radu svaka odluka ili smjernica koja iz te instance dođe. Ne može biti drukčije, jer je Biskupska konferencija institucija biskupske solidarnosti, a ne disciplinska institucija. Stoga i mjesne biskupe obvezuju samo one odluke Biskupske konferencije koje je izričito potvrdila Sveta Stolica, nipošto drukčije. Ljudi puno toga ne znaju i zato nastaju nesporazumi.
Zarađujem za Centar
Nedavno ste se s kardinalom susreli na Krku, kakav je to bio susret?
Kao i uvijek, vrlo odmjeren i konstruktivan. Rijetki su trenuci kada on može doći u svoje rodno mjesto, a kada dođe, postalo je već tradicionalno da se susretne sa svojim svećenicima iz Vrbnika.
U razgovoru naglasio mi je važnost eklezijalnosti i jedinstva u djelovanju sa svojim ordinarijem, što naravno bespogovorno prihvaćam kao jedini sigurni put ostvarenja svećeničkog služenja. U nastavku, bilo je govora i o mudrom djelovanju ne zasjenjujući ničiji ugled i kredibilitet, na što sam posebno kao primjer istaknuo pronicavost smjernica svog ordinarija.
Vaši kolege svećenici ne mogu podnijeti vašu popularnost.
Takvima bih mogao odgovoriti jedino Isusovim citatom: “Ne radujte se što vam se dusi pokoravaju, nego se radujte što su vam imena zapisana na Nebesima.” Tko se tako raduje, ne može biti zavidan.
Zamjeraju vam oblačenje, izgled... Zašto ste mnogima trn u oku?
Mnogi bi sa mnom rado lomili kruh, ali kada treba ponijeti malo križa, tada iščeznu. Mnogi me žele oblikovati prema sebi, i kad popucaju, nisam ja kriv. Ja pripadam mojoj Raspetoj Ljubavi Isusu, sada i za svu vječnost. Oni koji su to shvatili, ti zajedno sa mnom nose i dobro i zlo, a takvih ima jako puno. Talar, kolar i svećeničko liturgijsko ruho je odjeća koja je primjerena svećeniku i preporučuje se. Još nisam čuo da se kravata preporučuje svećeniku, a što se križića na reveru tiče, kako naglašavaju neki klerički modisti, njega možete naći i na reveru gđice/gosp. Lady Gage. Onog dana kada se svi svećenici obriju, i to pravorijekom biva obvezatno, obrijat ću se i ja.
Objavljena je informacija da ste u svojoj tvrtki Joshui lani ostvarili 2,9 milijuna kuna prometa i 1,4 milijuna dobiti.
Tvrtka “Joshua” osnovana je isključivo iz jednog jedinog razloga, a to je izgradnja međunarodnog, interdisciplinarnog, duhovnog centra Milosrdnog Isusa, i to joj je jedina svrha postojanja i cilj. Vidim da moje financije prate mediji bolje nego ja sam, jer za to imam ljude od mog najvećeg povjerenja.
Novac koji je stečen uz poštovanje zakona ove zemlje nalazi se na računu i čeka da bude upotrijebljen zbog navedenog cilja. Taj novac nipošto nije dostatan za projekt koji mi želimo ostvariti, ali je motivirajući, svakako.
Odmah su vam prigovorili kako ste rekli da ćete taj novac upotrijebiti u humanitarne svrhe?
Na portalu www.velecasnisudac.com sam jasno rekao: “Ako netko misli da ga može bolje i korisnije upotrijebiti, neka se javi na naš portal i ja ću mu ga osobno uručiti, ali pod jednim uvjetom: da stane pred tih milijun i pol ljudi i kaže da centra Milosrdnog Isusa biti neće!”
Čuo sam da se među biskupima proširila priča da vas financiraju masoni...
Neki ljudi, nažalost, gledaju samo kukolj, a žita ne vide. Stoga im i jest život tako apokaliptički sumoran. Jednostavno ne mogu povjerovati da bi neki biskupi uopće mogli doći do takve intelektualne akrobacije, a kamoli da u to povjeruju. Nije li razumljivije obrazloženje iz dvijetisućljetnog iskustva Crkve da su velike projekte nekada, ali i danas, gradili i financirali ljudi dobre volje koji su u određenoj vremenskoj datosti i postali svjesni važnosti tih projekata. A u konačnici stoji i ona: “Tko živi za oltar, živi i od oltara.” Dosad sam kod zlih jezika bio u svim mogućim i nemogućim varijantama, ali u masonima još ne. Ne krijem svoje čuđenje. I zaista – ma ‘di ćete mene u masone!
Je li točna informacija da su vas sustavno trovali?
Radim s ljudima i iz prve ruke vidim i čujem stvari za koje, vjerujte mi, ne možete vjerovati da su moguće. U kakve sve situacije i spletove okolnosti, zbog ljudske patologije, zlobe, želje za kontrolom, straha ili zla, ljudi mogu upasti i bivaju izloženi.
Narav moga posla je takva da poznajem razne stručnjake i medicinare kojima zahvaljujem na pomoći i poticaju da diskretno, ali korjenito, neke stvari ispitamo do kraja. Poticaj tome svakako je dao i raskorak koji je bio vidljiv u detaljnijoj analizi simptoma i smetnji.
Imate li dokaza za to?
Rezultate koje smo dobili iz europskih centara nepobitno potvrđuju da sam u razdoblju od jednog desetljeća bio po život i zdravlje ozbiljno izlagan i ugrožavan. Dokumentacija je zapečaćena i čuva se u arhivu.
Jeste li zbog toga angažirali svog osobnog odvjetnika Bosiljka Mišetića?
Pravnik Bosiljko Mišetić je angažiran, među ostalim, i zbog toga. On je osobno bio u nekoliko navrata u kontaktu i razgovoru s mojim ordinarijem.
Odgovorno tvrdim da su, ne samo moj biskup Valter Župan nego i drugi bitni ljudi, upoznati sa svim relevantnim činjenicama vezanim uz ovaj predmet.
Zašto vas nazivaju kontroverznim?
Možda zato što mnogi ljudi, nažalost, još uvijek imaju u glavi sliku svećenika staroga hrama, a zaboravljaju da je svećenik najoriginalnije, najkreativnije, najradosnije, najhrabrije, najhumanije, najčasnije, najmuževnije, najmodernije, najpotrebnije i najdomoljubnije poslanje na svijetu.
Kako ćete reagirati na napade i klevete u medijima, koje vas redovito prate?
Prebolna je situacija s medijima u Hrvatskoj. Tu je toliko neprofesionalizma i nekulture, sijanja straha, nepovjerenja, depresije i iskrivljivanja činjenica da kad neki mediji nešto kažu, možete bit sigurni da je to krivo.
Pravni lijek za klevetnike
Kad kod okrivljavanja nekoga ili otkrivanja neke afere kite izvještaj riječju “navodno”, onda znajte da se radi o najgorem obliku manipulacije za ovaj narod. Ljudi trebaju razlikovati sljedeće: na primjer, kada mladić upozna djevojku i kaže joj kako je on strašan dečko, to je “oglašavanje”, kada joj kaže da izgleda dražesno, to je “promocija”, ali kad se djevojka odluči za njega jer je od drugih čula da je on najbolji za nju, to su “odnosi s javnošću”.
Manipulirati javnošću danas je najopasnija vatra kojom se možemo igrati. Stoga bi neodgovorno i preuzetno bilo da bez zabrinutosti gledamo na razvoj događaja. Zato apeliram na poštene ljude koji bi u odgovornom novinarstvu i medijima trebali odigrati presudnu ulogu, da je odigraju. Što se tiče medijskih napada i kleveta na moj račun, do sada smo bili suzdržani.
Ubuduće, neovisno čak i o meni, učinit će se svi pravni koraci protiv diskriminirajućeg govora, klevete i govora mržnje, kakvog smo imali priliku vidjeti u sotoniziranim trash emisijama.
Što je s raspelom u Jastrebarskom, za kojega Crkva nije htjela dati dva četvorna metra svoga dvorišta?
Na molbu Udruge policije branitelja Jastrebarskog, pristao sam realizirati spomen-obilježje, nevinoj patnji hrvatskih žrtava svih ratova. Što se tiče prostora gdje će spomenik biti postavljan – ja ne odlučujem.
Traži se najbolje moguće rješenje te će se zbog toga po odluci gradske vlasti spomenik nalaziti u najljepšem jaskanskom perivoju. Spomenik je u fazi lijevanja i taj proces trenutačno izvodi akademski kipar gospodin Ivica Grošinić. Uz troškove materijala i izrade, ja svoj rad osobno doniram časnim nam braniteljima, herojima i domovini.
Iz crkvenih krugova posebno stižu objede na račun vaših suradnika: Ivana Puljića, Jakova Sedlara, Bosiljka Mišetića...
Dopustit ćete mi da nakon toliko godina iskustva rada s ljudima znam procijeniti čovjeka. Ljudi se mijenjaju, kažu mnogi, i ja se s tim slažem, ali ne bez poticaja u odnosu.
Ovi ljudi koje ste nabrojili, i ne samo ti, stručni su u svojoj domeni, a sve ostalo u životu je nadogradnja. To vrijedi i za mene, to vrijedi za sve. Što se Ivana Puljića tiče, on je čovjek kojemu zahvaljujem što sam danas živ.
Pratnja i bodygardi
Prigovara se da ste okruženi tjelesnim čuvarima, ćelavcima...
Moj je ordinarij Valter Župan uvidio, na temelju dosadašnjeg iskustva i slijedom dogovorenih aktivnosti, a i nepredvidivih potreba, da će moja angažiranost u budućnosti biti iznimna. Vodeći brigu o mojoj prisutnosti na različitim mjestima (velikim vjerskim okupljanjima, duhovnim pomoćima braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, bolesnima i nemoćnima…), sigurnom i jednostavnijem kretanju te omogućavanju izvršavanja u što većoj mjeri dogovorenih programa, bio je slobodan zamoliti Policijsku upravu karlovačku za suradnju i osiguravanje pratnje.
Zamolbu je oslovio tadašnjem načelniku Policijske uprave karlovačke gospodinu Nenadu Kranjčecu i dobio potvrdan odgovor. Osim mog prijatelja Ivana Puljića, kojega nipošto ne možete staviti u kategoriju bodyguarda, jer javnost dobro zna njegovu ulogu u mom životu, a svoju ćelavost zahvaljuje zasluzi majke prirode, svi ostali slijede pravilo službe.
I na kraju, čuje se da biste mogli napustiti Hrvatsku ako vas uskoro ovdje ne prihvate?
Ja volim ovu zemlju i ovaj narod. Životni sat otkucava, a svoj sam život predao volji Božjoj...
