Početkom ovog tjedna carinicima u riječkoj luci učinila se sumnjivom deklaracija na jednom od stotina kontejnera koje su dovozili tegljači. Deklaracije su im se činile poznatima pa su utvrdili da su neki istovrsni kontejneri istog isporučitelja već ukrcani i otplovili, procjenjuje se da ih je bilo od četiri do 10, a najavljen je i dolazak još njih. Otvorili su kontejner i odmah uočili da sadržaj nema nikakve veze s deklariranim, uvidjeli su, naime, da je riječ o – raketama!
Na crnoj listi UN-a
Pozvali su mjerodavne vojne stručnjake i oni su brzo utvrdili da je riječ o raketama za višecijevne raketne bacače kalibra 122 mm. Potom su pronašli i protuavionske rakete zrak-zrak u dijelovima, ali bez bojevih glava, koje su, pokazala je daljnja analiza, bile otišle u nekoj od prethodnih pošiljki. Uzbunjene su obavještajne službe, zazvonilo je i u MORH-u jer riječ je o neprijavljenoj, dakle ilegalnoj trgovini oružjem. Kontejneri s nedeklariranim oružjem stigli su iz Srbije s prijavljenim odredištem – Sudanom. Nakon što su hrvatski carinici otkrili nelegalno oružje i počeli se pitati kako je moguće da je Srbija “pustila” kontejnere s ilegalnim oružjem preko svoje granice, uslijedila je i dojava iz carinske službe Srbije o sumnjivim kontejnerima. Ispostavilo se da je teret vezan uz jedno poznato ime – Slobodana Tešića. On je, naime, jedan od najvećih, kažu i najveći privatni trgovac oružjem u regiji. Posjeduje nekoliko legalnih tvrtki za promet oružjem i pogotovu raznim streljivom, no, tvrdi se u napisima medija iz Srbije i BiH, i nekoliko koje se bave ilegalnom trgovinom oružjem. Tešić je navodno specijalist za trgovanje oružjem s režimima i zemljama pod međunarodnim embargom uvoza oružja. Mediji iznose da se Tešića u depešama koje su objavljene na WikiLeaksu označava kao švercera koji prodaje oružje državama gdje vladaju “teroristički” režimi. Oružje je tako prodavao Liberiji, Jemenu, Libiji. Njegovo se ime pročulo prije više od deset godina, kada je uspio ilegalno izvesti automatske puške (spominje se 50.000 komada) u Liberiju. Tada je to značilo izravno kršenje sankcija UN-a pa je bio dospio i na UN-ovu “crnu listu”. Prema Vijeću sigurnosti UN-a on je i glavni prekršitelj sankcija za izvoz oružja. Njegovo ime spominje se i u vezi s ilegalnom prodajom oružja Gruziji. Na početku pobune u Libiji, pišu srbijanski i mediji u BiH, Tešić je pregovarao sa službenim libijskim vojnim dobavljačima, koji su bili vjerni Moameru Gadafiju. Pregovaralo se o isporuci 12.000 tenkovskih granata, prenosivih raketnih sustava, 30.000 pušaka, snajpera, oko 90 milijuna metaka različitih kalibara i druge vojne opreme. Pokušao je nekoliko puta prebaciti oružje i u neka druga krizna žarišta, no srbijanske vlasti nisu mu odobravale izvozne dozvole. “Slobodna Bosna” piše da Tešić izvozi ili pokušava izvoziti putem tvrtke Temex ili preko sestrinskih tvrtki Melvale corporation, Calidus trade, Abeks Ohrid, Zahnen limited, Delimnia i drugih. Do 2009. Tešić je poslovao iz Srbije, uživajući potporu i zaštitu dijela državnih vlasti, no onda je u akciju krenula BIA (Bezbednosno-informativna agencija), tajna služba Srbije, i stavila pod embargo sve Tešićeve aranžmane s izvozom oružja. Odluka o angažmanu BIA-e donesena je, smatra se, poslije snažnog pritiska međunarodne zajednice, a najviše SAD-a. Tešić, međutim, odlazi u rodnu BiH (selo Gojkovac pokraj Kiseljaka), smješta se u Republiku Srpsku i sljedećih se godina bavi isključivo izvozom oružja iz te države, koja je poznata po tome što izvozi velike količine rabljenog i preostalog oružja iz ratova 90-ih, što nerijetko prate i velike afere. No Tešić očito ne prekida poslovne veze sa Srbijom. Njegovo se ime spominjalo i u vrijeme uhićenja njegova rođaka Đorđa Tešića i sedmorice njegovih suradnika zbog sumnje da su proizveli i Sudancima za dva milijuna dolara prodali 20 uređaja za kontrolu minobacačke vatre, čime su prekršili sankcije koje je UN uveo Sudanu. Problem je nastao kada su Sudanci shvatili da im je isporučena roba koja ne funkcionira pa su zatražili popravak.
Prema informacijama beogradskog tjednika i portala “Novog magazina” Slobodan Tešić jedan je od najvećih financijera Srpske napredne stranke (SNS-a). Još prije parlamentarnih izbora 2012. pisalo se o njegovu financiranju sada vladajuće i stranke aktualnog srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića. Argument za tu tvrdnju mediji pronalaze i u tome štoa je Tešićeva kći Danijela bila postavljena na 96. mjesto izborne liste SNS-a.
Nezgodno za Beograd
Pokaže li se točnom informacija da zaplijenjene rakete namijenjene Sudanu stižu u organizaciji Slobodana Tešića, a s adresom pošiljatelja iz Srbije, to bi moglo značiti da je Tešić opet aktivirao svoje političko-poslovne veze i opet radi s teritorija Srbije. Budući da se spominje i kao financijer stranke aktualnog srbijanskog predsjednika i premijera, to bi bila vrlo nezgodna vijest za službeni Beograd. I isti takav posao za novog ministra obrane Srbije Nebojšu Rodića, koji je, kao osoba od Nikolićeva i Vučićeva povjerenja, u ministarstvo stigao iz BIA-e. Naše obavještajne procjene kažu da bi Tešić bez znanja barem dijela državnog sustava Srbije teško uspio prebaciti kontejnere iz Srbije do Rijeke.
Početkom ovog tjedna carinicima u riječkoj luci učinila se sumnjivom deklaracija na jednom od stotina kontejnera koje su dovozili tegljači. Deklaracije su im se činile poznatima pa su utvrdili da su neki istovrsni kontejneri istog isporučitelja već ukrcani i otplovili, procjenjuje se da ih je bilo od četiri do 10, a najavljen je i dolazak još njih. Otvorili su kontejner i odmah uočili da sadržaj nema nikakve veze s deklariranim, uvidjeli su, naime, da je riječ o – raketama!
Na crnoj listi UN-a
Pozvali su mjerodavne vojne stručnjake i oni su brzo utvrdili da je riječ o raketama za višecijevne raketne bacače kalibra 122 mm. Potom su pronašli i protuavionske rakete zrak-zrak u dijelovima, ali bez bojevih glava, koje su, pokazala je daljnja analiza, bile otišle u nekoj od prethodnih pošiljki. Uzbunjene su obavještajne službe, zazvonilo je i u MORH-u jer riječ je o neprijavljenoj, dakle ilegalnoj trgovini oružjem. Kontejneri s nedeklariranim oružjem stigli su iz Srbije s prijavljenim odredištem – Sudanom. Nakon što su hrvatski carinici otkrili nelegalno oružje i počeli se pitati kako je moguće da je Srbija “pustila” kontejnere s ilegalnim oružjem preko svoje granice, uslijedila je i dojava iz carinske službe Srbije o sumnjivim kontejnerima. Ispostavilo se da je teret vezan uz jedno poznato ime – Slobodana Tešića. On je, naime, jedan od najvećih, kažu i najveći privatni trgovac oružjem u regiji. Posjeduje nekoliko legalnih tvrtki za promet oružjem i pogotovu raznim streljivom, no, tvrdi se u napisima medija iz Srbije i BiH, i nekoliko koje se bave ilegalnom trgovinom oružjem.
Tešić je navodno specijalist za trgovanje oružjem s režimima i zemljama pod međunarodnim embargom uvoza oružja. Mediji iznose da se Tešića u depešama koje su objavljene na WikiLeaksu označava kao švercera koji prodaje oružje državama gdje vladaju “teroristički” režimi. Oružje je tako prodavao Liberiji, Jemenu, Libiji. Njegovo se ime pročulo prije više od deset godina, kada je uspio ilegalno izvesti automatske puške (spominje se 50.000 komada) u Liberiju. Tada je to značilo izravno kršenje sankcija UN-a pa je bio dospio i na UN-ovu “crnu listu”. Prema Vijeću sigurnosti UN-a on je i glavni prekršitelj sankcija za izvoz oružja. Njegovo ime spominje se i u vezi s ilegalnom prodajom oružja Gruziji. Na početku pobune u Libiji, pišu srbijanski i mediji u BiH, Tešić je pregovarao sa službenim libijskim vojnim dobavljačima, koji su bili vjerni Moameru Gadafiju. Pregovaralo se o isporuci 12.000 tenkovskih granata, prenosivih raketnih sustava, 30.000 pušaka, snajpera, oko 90 milijuna metaka različitih kalibara i druge vojne opreme. Pokušao je nekoliko puta prebaciti oružje i u neka druga krizna žarišta, no srbijanske vlasti nisu mu odobravale izvozne dozvole. “Slobodna Bosna” piše da Tešić izvozi ili pokušava izvoziti putem tvrtke Temex ili preko sestrinskih tvrtki Melvale corporation, Calidus trade, Abeks Ohrid, Zahnen limited, Delimnia i drugih. Do 2009. Tešić je poslovao iz Srbije, uživajući potporu i zaštitu dijela državnih vlasti, no onda je u akciju krenula BIA (Bezbednosno-informativna agencija), tajna služba Srbije, i stavila pod embargo sve Tešićeve aranžmane s izvozom oružja. Odluka o angažmanu BIA-e donesena je, smatra se, poslije snažnog pritiska međunarodne zajednice, a najviše SAD-a. Tešić, međutim, odlazi u rodnu BiH (selo Gojkovac pokraj Kiseljaka), smješta se u Republiku Srpsku i sljedećih se godina bavi isključivo izvozom oružja iz te države, koja je poznata po tome što izvozi velike količine rabljenog i preostalog oružja iz ratova 90-ih, što nerijetko prate i velike afere. No Tešić očito ne prekida poslovne veze sa Srbijom. Njegovo se ime spominjalo i u vrijeme uhićenja njegova rođaka Đorđa Tešića i sedmorice njegovih suradnika zbog sumnje da su proizveli i Sudancima za dva milijuna dolara prodali 20 uređaja za kontrolu minobacačke vatre, čime su prekršili sankcije koje je UN uveo Sudanu. Problem je nastao kada su Sudanci shvatili da im je isporučena roba koja ne funkcionira pa su zatražili popravak.
Prema informacijama beogradskog tjednika i portala “Novog magazina” Slobodan Tešić jedan je od najvećih financijera Srpske napredne stranke (SNS-a). Još prije parlamentarnih izbora 2012. pisalo se o njegovu financiranju sada vladajuće i stranke aktualnog srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića. Argument za tu tvrdnju mediji pronalaze i u tome štoa je Tešićeva kći Danijela bila postavljena na 96. mjesto izborne liste SNS-a.
Nezgodno za Beograd
Pokaže li se točnom informacija da zaplijenjene rakete namijenjene Sudanu stižu u organizaciji Slobodana Tešića, a s adresom pošiljatelja iz Srbije, to bi moglo značiti da je Tešić opet aktivirao svoje političko-poslovne veze i opet radi s teritorija Srbije. Budući da se spominje i kao financijer stranke aktualnog srbijanskog predsjednika i premijera, to bi bila vrlo nezgodna vijest za službeni Beograd. I isti takav posao za novog ministra obrane Srbije Nebojšu Rodića, koji je, kao osoba od Nikolićeva i Vučićeva povjerenja, u ministarstvo stigao iz BIA-e. Naše obavještajne procjene kažu da bi Tešić bez znanja barem dijela državnog sustava Srbije teško uspio prebaciti kontejnere iz Srbije do Rijeke.
