Za ne vjerovati je kako će se do kraja godine Zastupnički dom federalnog Parlamenta sastati još samo šest puta. U tih šest sjednica trebalo bi se raspravljati o nacrtu zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, kojim se uređuje zaštićeno prijavljivanje korupcije, obujam zaštite prijavitelja, postupci zaštite prijavitelja u slučaju štetnih mjera, obveze subjekata na koje se odnosi zakon, te druga pitanja od značaja za zaštitu prijavitelja korupcije. Krajnja namjera predlagača je da se javnosti, odnosno građanima pošalje jasna poruka kako će država putem zakonskih normi i uspostavljenih institucija uložiti maksimalne napore da pruži adekvatnu i učinkovitu zaštitu osobama koje se odluče prijaviti korupciju, bez straha da će uslijed toga biti izloženi odmazdi.
Tri ključna principa
Cilj zakona je promoviranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u FBiH, pogotovo prava na slobodno izražavanje, putem zaštite prijavitelja korupcije kada se prijavljivanje odnosi na izabrane i imenovane dužnosnike i zaposlenike u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim razinama vlasti u FBiH, zaposlenike u poslovnim subjektima bez obzira na vlasničku strukturu, javnim ustanovama, udruženjima i fondacijama, te javnim korporacijama. Općenito gledajući, zakon se zasniva na tri ključna principa: racionalnosti, ekonomičnosti i provedivosti. Racionalnost se ogleda u tome što se zakon oslanja na već postojeće procedure i uspostavljene institucije u FBiH. U pogledu ekonomičnosti ističe se kako donošenje i provedba zakona nije uvjetovano osiguravanjem dodatnih proračunskih sredstava. Na koncu, ova dva principa uz očekivanu opredijeljenost svih političkih aktera obećavaju provedivost jednog ovakvog zakonskog propisa u praksi. U okviru uvodnih odredbi zakona propisani su predmet i cilj zakona, te ključni pojmovi koji trebaju poslužiti jasnijem i preciznijem shvaćanju i njegovoj primjeni. Kod definiranja osnovnih pojmova u zakonu prevladava načelo sveobuhvatnosti određenja zaštićenog prijavljivanja, prijavitelja, štetnih i korektivnih mjera, kao i pojma korupcije koji je, uzgred, apsolutna nepoznanica u domaćim pravnim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naime, Kazneni zakon FBiH ne sadrži riječ korupcija u svojim odredbama pa je bilo potrebno za svrhe ovog zakona odrediti ovaj pojam kao svaki oblik zloupotrebe položaja ili situacije kojom se netko želi okoristiti, narušavajući time opći interes.
“Interna zaštita”
Najveća inovacija u zakonu napravljena je propisivanjem prava na prijavljivanje korupcije bez straha od štetnih posljedica čime se ovakvo pravo u BiH prvi put uvodi u katalog zaštićenih prava. Zakonom su jasno propisani postupci za učinkovitu, pravodobnu i potpunu zaštitu prijavitelja korupcije kroz sudske i upravne postupke. Zakonom su propisane i obveze subjekata na koje se ovaj propis primjenjuje, čime je osigurana tzv. “interna zaštita” prijavitelja korupcije koja se vrši usklađivanjem internih propisa s odredbama zakona i uspostavljanjem učinkovitog sustava prijavljivanja. Ove odredbe su načelno preventivnog karaktera i njihovom provedbom se nastoji uspostaviti sveobuhvatan sustav zaštite osoba koje prijavljuju korupciju u svojim radnim sredinama. Sadržaj tih obveza je različit, a kreće se od obveze usklađivanja internih propisa sa zakonom, obveze imenovanja odgovorne osobe koja će biti zadužena za zaštitu prijavitelja korupcije, obvezu uspostavljanja sustava zaštićenog prijavljivanja i komunikacijskih kanala za prijavljivanje korupcije. Propisan je i poseban oblik zaštite putem sankcioniranja onih koji krše zakon.
Za ne vjerovati je kako će se do kraja godine Zastupnički dom federalnog Parlamenta sastati još samo šest puta. U tih šest sjednica trebalo bi se raspravljati o nacrtu zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, kojim se uređuje zaštićeno prijavljivanje korupcije, obujam zaštite prijavitelja, postupci zaštite prijavitelja u slučaju štetnih mjera, obveze subjekata na koje se odnosi zakon, te druga pitanja od značaja za zaštitu prijavitelja korupcije. Krajnja namjera predlagača je da se javnosti, odnosno građanima pošalje jasna poruka kako će država putem zakonskih normi i uspostavljenih institucija uložiti maksimalne napore da pruži adekvatnu i učinkovitu zaštitu osobama koje se odluče prijaviti korupciju, bez straha da će uslijed toga biti izloženi odmazdi.
Tri ključna principa
Cilj zakona je promoviranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u FBiH, pogotovo prava na slobodno izražavanje, putem zaštite prijavitelja korupcije kada se prijavljivanje odnosi na izabrane i imenovane dužnosnike i zaposlenike u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim razinama vlasti u FBiH, zaposlenike u poslovnim subjektima bez obzira na vlasničku strukturu, javnim ustanovama, udruženjima i fondacijama, te javnim korporacijama. Općenito gledajući, zakon se zasniva na tri ključna principa: racionalnosti, ekonomičnosti i provedivosti. Racionalnost se ogleda u tome što se zakon oslanja na već postojeće procedure i uspostavljene institucije u FBiH. U pogledu ekonomičnosti ističe se kako donošenje i provedba zakona nije uvjetovano osiguravanjem dodatnih proračunskih sredstava. Na koncu, ova dva principa uz očekivanu opredijeljenost svih političkih aktera obećavaju provedivost jednog ovakvog zakonskog propisa u praksi. U okviru uvodnih odredbi zakona propisani su predmet i cilj zakona, te ključni pojmovi koji trebaju poslužiti jasnijem i preciznijem shvaćanju i njegovoj primjeni. Kod definiranja osnovnih pojmova u zakonu prevladava načelo sveobuhvatnosti određenja zaštićenog prijavljivanja, prijavitelja, štetnih i korektivnih mjera, kao i pojma korupcije koji je, uzgred, apsolutna nepoznanica u domaćim pravnim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naime, Kazneni zakon FBiH ne sadrži riječ korupcija u svojim odredbama pa je bilo potrebno za svrhe ovog zakona odrediti ovaj pojam kao svaki oblik zloupotrebe položaja ili situacije kojom se netko želi okoristiti, narušavajući time opći interes.
“Interna zaštita”
Najveća inovacija u zakonu napravljena je propisivanjem prava na prijavljivanje korupcije bez straha od štetnih posljedica čime se ovakvo pravo u BiH prvi put uvodi u katalog zaštićenih prava. Zakonom su jasno propisani postupci za učinkovitu, pravodobnu i potpunu zaštitu prijavitelja korupcije kroz sudske i upravne postupke. Zakonom su propisane i obveze subjekata na koje se ovaj propis primjenjuje, čime je osigurana tzv. “interna zaštita” prijavitelja korupcije koja se vrši usklađivanjem internih propisa s odredbama zakona i uspostavljanjem učinkovitog sustava prijavljivanja. Ove odredbe su načelno preventivnog karaktera i njihovom provedbom se nastoji uspostaviti sveobuhvatan sustav zaštite osoba koje prijavljuju korupciju u svojim radnim sredinama. Sadržaj tih obveza je različit, a kreće se od obveze usklađivanja internih propisa sa zakonom, obveze imenovanja odgovorne osobe koja će biti zadužena za zaštitu prijavitelja korupcije, obvezu uspostavljanja sustava zaštićenog prijavljivanja i komunikacijskih kanala za prijavljivanje korupcije. Propisan je i poseban oblik zaštite putem sankcioniranja onih koji krše zakon.
