Već nekoliko dana telefoni u obitelji Šušnja u Busovači, u naselju Tisovačka, ne prestaju zvoniti. Zovu ih rodbina, prijatelji, poznanici kako bi čestitali na humanom i hrabrom podvigu Gorana Šušnje, bh. policajca koji se nalazi u mirovnoj misiji u Južnom Sudanu, a koji je zajedno s kolegom Mijo Kesićem iz zapaljenog zrakoplova, riskirajući vlastiti život, spasio 11 putnika.
Fotografije oca
Podsjećamo, zrakoplov je sletio s piste te se zapalio, a Goran Šušnja i Mijo Kesić su ne dvojeći ni trenutka ugasili požar te tako spriječili eksploziju, ušli u zrakoplov, izvukli putnike i smjestili ih na sigurno. Znanci zovu i zbog prinove u obitelji, malenog Tea koji se rodio 8. svibnja, na dan kada je vijest o Goranovom hrabrom podvigu u Sudanu, objavljena u medijima. Porod je prošao dobro, Teo i njegova mama osjećaju se dobro, a dobro je i dvoipolgodišnji Filip koji ručicama pozdravlja svaki zrakoplov kojeg vidi na nebu uvjeren da je njegov otac Goran u njemu i da je krenuo kući. Filipa je više no ikoga oduševilo očevo pojavljivanje na televiziji. Sav sretan gledao je fotografije svojeg oca, ne sluteći kako itekako ima razloga biti ponosan na njega. A ponosni su i Goranovi roditelji Mira i Ivo Šušnja. No, iznenađeni nisu.
“Nije me iznenadio postupak moga sina. Od njega ne bih ni očekivao drugačiju reakciju“, kaže Ivo Šušnja. Majka Mira dodaje kako je Goran odgojen da pomaže drugima i ima osjećaja za ljude u nevolji. “Od malih nogu smo mu govorili da bude dobar prema drugima, pomogne drugome u nevolji. Sretna sam što smo mu usadili vrijednosti kao što su humanost i hrabrost“, kaže majka Mira. I dok u obitelji odbrojavaju dane do Goranova skorog povratka kući, njegov otac Ivo ispričao nam je životnu priču svoje obitelji.
“Prognani smo iz Zenice kada je Goran bio sedmi razred osnovne škole. Mlađa kći Jelena tek je bila završila drugi razred, a najmlađi Srđan rodio se ovdje u Busovači gdje imamo rodbine. S dvije vrećice u ruci napustili smo Zenicu. Goran je bio odličan učenik, a maštao je o tomu da postane novinar jer želio je putovati po svijetu.
Ponos obitelji
U srednjoj školi ukazala mu se mogućnost dobiti siguran posao, dobro je govorio engleski, i tako otišao školovati se za policajca. Naknadno je završio fakultet. Postao je uspješan mladi čovjek bez obzira na sve poteškoće koje su nas pratile i ja mogu biti samo ponosan na njega“, kaže Ivo Šušnja. Goran se, doznajemo, godinama bavi sportom, a najdraži mu je nogomet u kojemu je također bio uspješan. Misija u Južnom Sudanu treća je mirovna misija u Africi. I dok obitelj o njemu priča s ponosom, jedan detalj da naslutiti da je Goranu odgojem usađena i skromnost. Dopisujući se svakodnevno sa suprugom o akciji spašavanje napisao je tek “kako se zapalio neki zrakoplov“. O svom hrabrom činu ni riječi. O njemu je obitelj doznala tek iz medija. S novinarima obitelj hrabrog mladića Gorana Šušnje rado razgovara jer, kažu, dosta im je samo loših vijesti. Treba pisati i o lijepome, a postupak njihova sina više je od lijepog događaja. Hrabrost i humanost Gorana Šušnje i Mije Kesića zaslužuju divljenje...
