Odbrojavamo sitno do finala manifestacije Večernjakov pečat i izbora Osobe godine u BiH te pobjednika u kategorijama. Događaj koji će 18. put zablistati održat će se 22. svibnja u dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Ono što svih ovih godina, otkad je došlo do zamisli, zatim i realizacije Večernjakova pečata, krasi manifestaciju zasigurno je tajanstvenost koja je prati jer se informacije daju na kapaljku kako bi televizijska javnost, kao i ona u Kosači, ostala pozitivno iznenađena.
Crveni tepih
Jedna stvar koju već vrijedi otkriti jest da za 18. Večernjakov pečat u Mostar stiže legendarni Zdravko Čolić. “Vječni mladić” na pozornici Kosače nastupit će uz čak 50 članova orkestra, a budući da gdje god se pojavi, izazove pozornost javnosti, i na crvenom tepihu prije početka manifestacije uz Čolu će zasigurno biti zanimljivo. Na sceni Čolić traje više od pola stoljeća i najpopularniji je pjevač s ovih prostora. U posljednjem intervjuu za Večernji list Čolić je govorio o svojim počecima. - Nikad nisam očekivao da ću se profesionalno baviti glazbom. Bio sam odličan učenik i odličan student s natprosječnim uspjehom. Bavio sam se sportom uz koji sam volio i glazbu, ali to je bila više neka strast, neki hobi. Kad mi je otac kupio gitaru od daljnjeg rođaka koji ih je izrađivao, k nama je na nagovor mojeg oca tri puta tjedno dolazio čika Ivan Barić, moj profesor nota i gitare, Dalmatinac koji je prvi uočio moju energiju. Bila je to stalna borba između nogometa i sviranja gitare, dok u jednom trenutku, kad je bila jedna važna utakmica, ja nisam ostao na tekmi, nego sam došao kući čika Ivanu na poduku. Mislim da je sve to što se dogodilo sudbina. Stvari su se jednostavno razvijale slučajno. Poslije prvih nagrada počelo se zarađivati i došli su tiražni albumi i dohodovnost. Ne duhovnost! Šalim se, naravno. Uglavnom, cijelu svoju priču vežem sa sudbinom i nekim Božjim rukama, vjerovali mi u njih ili ne, tako da recepta za uspjeh, općenito, nema - kaže Čola. Ono što je zanimljivo jest da će se Čolić dolaskom na Večernjakov pečat vratiti u Hercegovinu koja je rodno mjesto njegovih roditelja.
Hercegovački haiku s kamena
– Prvi sam pjevač od Čolića, iako se u selima u Hercegovini pjevala ganga. Volio sam sijela na kojima su se ljudi skupljali, a ja sam kao mali pokušavao imitirati te hercegovačke gange i uz ujake razvijao glas. Ali muzikalni su bili i mama i tata, a svoje je odigrala i u Sarajevu vrlo dominantna sevdalinka. Slušao sam te lijepe bosanske pjesme decentnih, lijepo umivenih tekstova i kroz njih dobio prve informacije o lijepoj harmoniji - prisjetio se Čolić. Ostvario je životni plan, završio je ekonomiju i 80-ih nakratko otišao u poduzetnike. – Te 1985. četiri sam godine živio u Zagrebu, kasnije i u Splitu, i zbilja nisam pjevao. Naime, tada sam se vratio iz Amerike i jedan moj prijatelj Boris iz Zagreba predložio mi je biznis sa strojevima koji su proizvodili plastične dijelove i bakelit za PTT program. I jako smo lijepo funkcionirali. Pred sam rat priključili smo se Dalmi iz Splita i preko nekih, pa i političkih krugova, došli do prostora u okolici Solina u kojem smo mogli zaposliti ljude i sve je to bilo dosta napredno za to vrijeme. Ali eto, uslijedio je rat i Goran Bregović me doslovno vratio u glazbu. Uvijek se smijem kako mi je rekao: “Tih malih poduzetnika ima milijun, ali nema milijun pjevača. Ako si rođen kao pjevač, onda pjevaj”. Odigrala je tu ulogu i neka vrsta zasićenosti jer ja ipak subjektivno nisam pripadao tom poslovnom svijetu te sam se vratio lijepim koncertima i onome što zbilja volim. I tako do danas - kaže Čolić. A na pitanje koja je tajna njegova mladog izgleda, odgovara: – Izgledam dobro kako kad! I nema eliksira. Znam se zapustiti pa kad osjetim da sam loše, počnem trčati i šetati, boraviti u prirodi. Mislim da je najbolje kad čovjek pozitivno razmišlja jer to se vidi i na van pa sam sebe time stimuliram. I treba voljeti ljude koji vas okružuju... - kaže Zdravko Čolić, čovjek koji će 22. svibnja na Večernjakovu pečatu podignuti publiku na noge.•
