Jedna od najzaslužnijih osoba za televizijski prikaz Večernjakova pečata i događanja oko njega svakako je naš stalni i suradnik - urednik kulture na BHT-u i doajen bh. novinarstva uopće Dževdet Tuzlić. S njim smo razgovarali o ovogodišnjoj Večernjakovoj manifestaciji, karijeri u novinarstvu i budućim planovima.
Profesore, ovih dana užurbano radite na 16. izdanju Večernjakova pečata. Već dugi niz godina, zajedno s redakcijom Večernjega lista, izdanja za BiH, pripremate ovu manifestaciju. Kakva su vaša iskustva u radu na Pečatu i očekivanja od njega ove godine?
- Još dok sam bio odgovorni urednik Kulturno-zabavnog programa FTV datiraju moje relacije s Pečatom. Tada sam, doduše, imao sjajnog suradnika Ivicu Pjanića tako da se nisam dublje unosio u veliki obujam poslova koje priprema ovakve manifestacije za prezentaciju TV gledalištu iziskuje. Od lani sam ušao u izravni angažman kao urednik projekta, radeći i emisije koje prethode završnoj manifestaciji te kao scenarist same dodjele nagrada Večernjakova pečata. Imam sjajnu suradnju s najodgovornijim osobama Pečata, tako da su iskustva sasvim pozitivna. A očekivanja za ovu godinu, logično je, trebala bi biti veća od realizacije prošlogodišnje emisije... No, da ne prejudiciram. Trudimo se, stalo nam je, i “pečatovcima” i BHRT-u, da to napravimo na najbolji mogući način i iznesemo javnosti ne samo u BiH već i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Vojvodini..., čiji javni servisi također preuzimaju prijenos dodjele nagrada.
Po vašem mišljenju, po čemu se Večernjakov pečat razlikuje od ostalih sličnih izbora za osobu godine u BiH i regiji? Što ga čini posebnim?
- Večernjakov pečat se jednostavno doima kao svjetionik u nevremenu, otvorena knjiga na čije stranice se upisuju slova i utiskuju fotografije pojedinaca koji bi bez manifestacije ovakvog koncepta nezasluženo ostali na margini. Pečat je mjesto koje ljude spaja te nagrađuje velike napore i poznatih i onih tzv. malih, samozatajnih ljudi koji stvaraju u svojim odajama, a javnost o njima ne zna dovoljno. Ako i postoje neke slične manifestacije, ni jedna nema nacionalnu valorizaciju kakvu ovoj manifestaciji, odnosno svim sudionicima ove nadasve društveno vrijedne manifestacije, daje činjenica da je uživo prenosi javni servis na razini države te da se događaj emitira u još nekoliko država. A da ne vrijedi, ne bi nitko to ni tražio. Ovo je manifestacija koja je otvorena, koja nije sabijena u bilo kakvu formu partikularizma te u ovako razjedinjenoj zemlji djeluje kao svjetionik da će, ipak, jednog dana biti bolje. Treba činiti da tako bude, a ovo je jedan od vrijednih pokušaja.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
