Najveće zadovoljstvo mi čini spoznaja da se zlatovez izvezen mojim rukama, moj rad, nalazi kod Svetog Oca u Vatikanu, kazala je Šima Ivanković koju je ekipa "Večernjaka" zatekla u prostoru Doma sv. Ante u Cimu gdje se održavaju kreativne radionice. “Obratila mi se jedna organizacija iz Hrvatske i tražili su neku neobičnu sliku kako bi je darovali Svetom Ocu kojeg su išli posjetiti u Vatikan. Jedna od članica te organizacije slučajno je kod svoje kolegice primijetila sliku rađenu u tehnici zlatoveza koja je kupljena kod mene. Tako su saznali za mene i došli ovamo. Ja sam im darovala sliku s motivom Gospe, nisam željela uzeti novac za nju jer su rekli da će ići Svetom Ocu”, ispričala je Šima.
Sestre Karmelićanke
Zlatovezom koji se rijetko susreće u Hercegovini počela se baviti prije 15 godina nakon jednog posjeta samostanu u Zagrebu. “Moja zaova je časna sestra karmelićanka, to je zatvoreni red časnih sestara, u posjetu kod nje sam vidjela zlatovez koji rade i pitala sam mogu li i ja to raditi jer nisam znala smije li izići iz prostorija samostana. Ona mi je dopustila. U samostanu većinom izrađuju Gospe, tako da sam i ja najprije počela to raditi” kazala je Šima. Slike se izvorno rade na plišanoj tapeti, međutim tog materijala, prema tvrdnjama Kristine Pehar, jedne od voditeljica radionice, još uvijek nema kupiti kod nas. “Tek odnedavno ovdje se može nabaviti konac za zlatovez, a plišane tapete još uvijek nabavljamo u Hrvatskoj”, naglašava Kristina kojoj je specijalnost decoupage tehnika. Ideja je krenula je od fra Luke Marića koji je to pokrenuo nakon što je vidio Šimine slike te je predložio da se u Cimu osnuje radionica zlatoveza. “Tako sam počela raditi s djecom od 5 godina do starica od 80 godina. Ubrzo su mi se pridružile kolegice koje imaju druge tehnike rada. Tako se radionica proširila na zlatovez, rad na staklu, decoupage. Svake godine održavamo radionicu koja je besplatna. U radionicu su dobrodošli ljudi svih nacija, vjeroispovijesti, svi koji žele mogu se uključiti. Radionica se održava na tri mjesta u crkvi svete Barbare na Rudniku, Domu svetog Ante u Cimu i Domu svetog Franje u Ilićima. Ima djece koja kad su došla, nisu ni iglu znali držati u rukama, a danas rade izvrsne slike. Iskreno, ima i onih koji se u ovome nisu pronašli pa su odustali”, ispričala je Šima. Prema njenim riječima, da bi se kvalitetno savladala tehnika potrebno je dvije - tri godine. “Dolaze nam polaznice koje kažu kako bi naučile zlatovez da zarade novac. Nije to tako brzo i jednostavno, treba to svladati. Ja sam tek nakon pet- šest godina mogla prodati neku sliku”, ističe za "Večernji list" Šima.
Najljepši dar
Zanimljivo je da su se djeca sama zainteresirala za radionicu nakon što im je fra Luka pričao o tome. “Nitko od njih nije došao na inzistiranje roditelja. Djeca su uvijek jako znatiželjna pa je tako i s ovim”, kazao je za "Večernji list" fra Luka Marić. Prema riječima Dine Bošnjak, koja izrađuje slike tehnikom krilinga, savijenoga raznobojnog hamer papira, djeca u radionici najviše rade čestitke, ali i slike različitim tehnikama. “Posebno sam oduševljena bila kad mi je došla djevojčica i rekla da joj se brat ženi i da mu za dar želi napraviti sliku. Istina da se slike mogu kupiti, ali možete misliti koliko je lijep dar i uspomena slika koju dijete svojim ručicama napravi”, naglasila je Šima. Kad sam počela s radionicom, prišla mi je jedna gospođa i upitala me zašto sam počela s besplatnim radionicama jer ona slike u zlatovezu radi za novac i ne bi tu tehniku nikom htjela pokazati.
Rekla sam joj da postoji tisuće slikara i da svi imaju neku svoju posebnost. Rekla sam joj: ‘Meni su radionice zadovoljstvo i radim ih volonterski i tako ću i raditi, a vama ako se ne sviđa, to je vaš problem’. Bogatstvo je gledati dječicu kako se svojim rukama trude nešto napraviti”.
Sumanuto i glupo vjerovanje u nesto bez smisla za bilo kakkvu realnost pokazuje koliko je narod neprosvjecen, blizak ovcijem sradu po inteliganciji, i podlozan kontroli sivih sila.