Vlada Republike Srpske uputila je otvoreno pismo svim akreditiranim veleposlanicima u BiH u kome se naglašava da je referendum o Danu Republike u potpunosti u skladu sa pozitivnim propisima i tiče se pitanja od najvećeg značaja za građane Srpske, prenosi hms.ba.
Pismo prenosimo u cjelosti:
“Republika Srpska održat će referendum 25. rujna, na kom će zatražiti mišljenje građana o tome da li 9. siječanj treba obilježavati i proslavlja kao Dan Republike Srpske. Referendum je u potpunosti u skladu s pozitivnim propisima i tiče se pitanja od najvećeg značaja za građane Republiku Srpsku. Referendum će biti informativan za Narodnu skupštinu Republike Srpske u njenim razmatranjima načina izvršenja odluke Ustavnog suda BiH od 26. studenog 2015. godine o Danu Republike. Ovom odlukom, Republici Srpskoj dano je ovlašćenje i obveza da sprovede odluku, kojom se traži da se osigura da Dan Republike Srpske bude u skladu sa Ustavom BiH. Odluka Republici Srpskoj ne zabranjuje da proslavlja dan svog osnivanja.
Referendum u skladu s pozitivnim propisima
Dana 15. srpnja 2016. godine, Narodna skupština Republike Srpske izglasala je, na osnovu Zakona o referendumu i građanskim inicijativama Republike Srpske iz 2010. godine, referendum, na kom će se od građana Republike Srpske zatražiti mišljenje o tome da li 9. siječanj treba i dalje slaviti kao Dan Republike.
Ustav Republike Srpske konkretno govori o referendumu u članu 70. i 77.
Venecijanska komisija Vijeća Europe detaljno je analizirala usklađenost Ustava Republike Srpske sa Ustavom BiH i nijednom nije prigovorila na odredbu Ustava Republike Srpske o referendumu. Zakon o referendumu Republike Srpske iz 2010. godine izrađen je u svjetlu Kodeksa dobre prakse Venecijanske komisije i Preporuka Ministarskog komiteta Vijeća Europe državama članicama o učešću građana u javnom životu na lokalnom nivou.
Referendum je u potpunosti u skladu sa Ustavom BiH i praksama demokratskih država u Europi i svijetu. Daytonski sporazum ne sadrži nijednu odredbu koja bi se mogla tumačiti kao zabrana ili ograničavanje referenduma. Što više, u svojoj rezoluciji iz 2007. godine, Parlamentarna skupština Vijeća Europe kaže: “Referendum je instrument neposredne demokratije koji pripada europskom izbornom naslijeđu”.
Kongres lokalnih i regionalnih organa vlasti Vijeća Europe u rezoluciji iz 2007. godine konstatira da “referendum, bilo na državnoj, lokalnoj, ili regionalnoj razini predstavlja jedan od osnovnih instrumenata neposredne demokracije i građanima daje mogućnost učešća u političkom odlučivanju, kao i javnim pitanjima koja ih se izravno tiču…”.
Referendum se tiče javnog praznika u Republici Srpskoj – stvari koja je u potpunosti u nadležnosti Republike Srpske kao entiteta. Dan Republike je veoma značajan za građane Republike Srpske zato što se osnivanje Republike Srpske općenito smatra presudnim za zaštitu interesa građana srpske nacionalnosti u cijeloj BiH.
Danom Republike, koji obilježava rođenje Republike Srpske, slavi se postojanje Republike Srpske – postojanje koje Ustav BiH, Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma pozdravlja i potvrđuje. Našavši se pred odlukom Ustavnog suda, vlasti Republike Srpske imaju legitiman interes da čuju njihovo mišljenje o tome kada i na koji način treba slaviti ovaj značajan povjesni događaj, koji je priznat i potvrđen Daytonskim mirovnim sporazumom.
Referendum korak ka sprovedbi Odluke Ustavnog suda
Iako se Republika Srpska ne slaže s odlukom Ustavnog suda u bitnim pitanjima, referendum predstavlja korak ka njenom sprovođenju. Jedini izričit nalog iz odluke je da Narodna skupština Republike Srpske “uskladi” član 3/b/ Zakona o praznicima s Ustavom BiH.
U odluci se ne kaže da Narodna skupština Republike Srpske mora ukinuti praznovanje na 9. siječanj, niti na neki drugi način konkretizirati što je potrebno u okviru tog usklađivanja. Republika Srpska je uvjerena da se Dan Republike može proslavljati bez diskriminacije bilo koje vjerske ili nacionalne zajednice.
Prvi korak ka usklađivanju zakona je da Republika Srpska utvrdi da li građani žele da zadrže 9. siječanj kao datum praznika. Nakon što građani daju svoj stav, Narodna skupština Republike Srpske može ga razmotriti u okviru nastojanja da se uskladi član 3/b/ Zakona o praznicima sa Ustavom.
Što znači Odluka Ustavnog suda?
Važno je konstatirati da se odluka Ustavnog suda ne može razumno tumačiti kao da Republici Srpskoj zabranjuje da obilježava 9. siječanj kao godišnjicu njenog osnivanja. Zabrinutost Ustavnog suda u pogledu Dana Republike proističe, prije svega, iz činjenice da se on poklapa sa pravoslavnom svetkovinom, Svetim Stefanom, i drugo, da 9. siječanj, s obzirom na prirodu deklaracije koju obilježava, navodno privilegira Srbe u odnosu na druge narode.
Međutim, odluka nikako ne može stajati na mjestu tvrdnje da je Republici Srpskoj ustavom zabranjena proslava 9.siječanj, Dana Republike, bilo zato što se poklapa s vjerskim praznikom ili zato što navodno privilegira jednu etničku skupinu u odnosu na druge. Kada bi to bio slučaj, o čemu govorimo u daljem tekstu, sve i jedan javni praznik i u Republici Srpskoj i u Federaciji bio bi neustavan.
Poklapanje s vjerskim praznicima
Ako bi se odluka Ustavnog suda tumačila kao zabrana obilježavanja 9. sijačnja, Dan Republike, zato što se poklapa s pravoslavnim svetim Stefanom, onda bi to zahtijevalo da svi javni praznici kojima se obilježava vjerski praznik – čak i koji padaju na dan vjerskog praznika – budu zabranjeni.
Na primjer: javni praznik kojim se obilježavaju muslimanski praznici Eid-al-Fitr i Eid-al-Adha, koji se poštuju u kantonima Federacije s bošnjačkom većinom, morali bi biti zabranjeni. Javni praznici kojima se obilježavaju katolički praznici, kao što su Božić i Sveti Stefan, ( Svetog Stjepana, op hms) koji se obilježavaju u županijama Federacija s hrvatskom većinom, morali bi buti ukinuti. Zaista bi bilo čudno dozvoliti obilježavanje katoličkog Svetog Stefana, ( Svetog Stjepana, op hms) /26. prosinca/ kao javnog praznika, a zabraniti 9. sijačanj, Dan Republike, samo zato što se poklapa sa pravoslavnim Svetim Stefanom.
Ako bi 9. sijačanj kao praznik bio neustavan zato što se poklapa sa Svetim Stefanom, svaki praznik koji je iole sekularne prirode, a primjer Nova godina, Dan nezavisnosti, Dan rada, Dan državnosti, Dan pobjede i Dan Daytona, morao bi takođe biti zabranjen. Svaki od navedenih praznika poklapa se s pravoslavnim ili katoličkim praznikom.
Republika Srpska ne želi ukidanje nijednog sekularnog, muslimanskog, katoličkog ili pravoslavnog praznika. Međutim, svi bi oni bili neustavni ako bi se odluka Ustavnog suda tumačila kao zabrana obilježavanja 9. sijačnja, Dana Republike, zato što se poklapa s vjerskim praznikom.
“Dan nezavisnosti” i “Dan Herceg Bosne”
Ako bi se odluka Ustavnog suda tumačila kao zabrana obilježavanja Dana Republike Srpske zato što navodno favorizuje jedan narod u odnosu na druge, to bi onda sigurno značilo obveznu zabranu obilježavanja 1. ožujka, koji se u Federaciji BiH proslavlja kao “dan nezavisnosti”.
Federalni praznik 1. ožujak predstavlja godišnjicu referenduma održanog 1992. godine, na kom su Bošnjaci i Hrvati glasali za jednostrano otcjepljenje BiH od Jugoslavije. Srbi su se snažno protivili održavanju referenduma i u njemu nisu ni sudjelovali. Danas, Srbi smatraju 1. ožujak godišnjicom nezakonitog referenduma koji je Srbe iz BiH otrgnuo od njihove zemlje, Jugoslavije, i doveo do rata. Federalni praznik 1. ožujak “favorizira” Bošnjake i Hrvate barem onoliko koliko 9. sijačanj, praznik Republike Srpske, “favorizira” Srbe.
Uprkos tome što Srbi u Federaciji /i cijeloj BiH/ ne sudjeluju u obilježavanju federalnog 1. ožujka, Republika Srpska nije tražila od Ustavnog suda da ga zabrani. Međutim, ako bi se odluka Ustavnog suda iz studenog 2015. godine tumačila kao zabrana obilježavanja Dana Republike Srpske zbog njegovog posebnog značaja za Srbe, federalni 1. ožujak morao bi, isto tako, biti zabranjen zbog posebnog značaja za Bošnjake i Hrvate.
Pored toga, hrvatski narod u BiH redovito praznuje 28. kolovoz kao dan Herceg-Bosne i dan u kojem obilježavaju utemeljenje takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne /HRHB/, ukinute Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine, kada su zajednice bošnjačkog i hrvatskog naroda formirale FBiH. Iako su 1996. godine sva ovlašćenja nekadašnje Herceg-Bosne i formalno prenijeta na FBiH, obilježavanje dana njenog ustrojstva i danas je aktualno, te se vrši polaganjem vijenaca hrvatskim braniteljima i služenjem mise, kojima prisustvuju svi visoki dužnosnici iz reda hrvatskog naroda. I na ovogodišnjoj proslavi dana Herceg-Bosne, upućeni su pozivi hrvatskih dužnosnika na očuvanje ovog praznika, kao i stavovi da “Herceg-Bosna nikada nije ugašena niti napuštena”, da je ona “i danas aktualna kao pravna i politička činjenica”, te “i danas živi u mnogim zakonima i javnim poduzećima”, obzirom da, prema riječima predsjednika Glavnog savjeta Hrvatskog Narodnog Sabora /HNS/ BiH “svi zakoni HRHB su i danas na snazi za sve one oblasti koje nisu uređene na razini države. To je, između ostalog, Zakon o državnim praznicima i blagdanima, na osnovu kojega mi danas obilježavamo ovu godišnjicu”. Ni o ovom prazniku iz Srpske nikada nisu došle riječi osude. Ni onda kada se o tome ne može postići potpuna suglasnost, Republika Srpska demokratski uvažava pravo svakog naroda da obilježava i svetkuje dane koje smatra važnim za svoju istoriju i kulturu.
Odluka Ustavnog suda stigmatizira sâmo postojanje Republike Srpske u stupanj u kom stigmatizuje datum njenog osnivanja. Pošto Ustav BiH, Aneks 4 Daytonskog sporazuma, priznaje Republiku Srpsku kao jedan od dva entiteta koji čine BiH, to onda nikako ne može biti značenje odluke. Republika Srpska jeste, uistinu, strana, priznata po osnovu međunarodnog prava, Aneksa 4 i svih aneksa od kojih se sastoji Dejtonski sporazum.
Stigmatiziranje stvaranja Republike Srpske pri čemu se jednako tako ne stigmatizuje bošnjačko-hrvatsko jednostrano proglašenje nezavisnosti od Jugoslavije predstavljalo bi protupravnu diskriminaciju Srba. Ni u ovom slučaju to sigurno nije bila namjera Ustavnog suda. Kakve god da bile, pravne implikacije i posljedice odluke Ustavnog suda iz studenog 2015. godine moraju biti ravnopravno primijenjene na sve konstitutivne narode, stoji na kraju pisma Vlade RS stranim veleposlanicima u BiH.
