Strah od pauka i drugih životinja moguće je riješiti znanjem. Kako, pitali smo svestranu apsolventicu s biološkog odsjeka PMF-a.
Iva Čupić apsolventica je na biološkom odsjeku PMF-a, a svoje znanje i veliku ljubav prema životinjama, točnije gmazovima, vodozemcima i beskralježnjacima (posebice paucima i zmijama) odlučila je podijeliti i s pratiteljima na svom Instagram-profilu.
Kako se ponašati ako vidite crnu udovicu i koji su simptomi uboda?
Crnu udovicu moguće je naći na području Istre, uz obalu, na nekim otocima i u Dalmatinskoj zagori. Mreže odraslih ženki najčešće se mogu naći ispod donjih dijelova suhozida, a pletene su tako da jednim dijelom dotiču tlo, a na drugom dijelu imaju skrovište.
Stršljeni, ose, pauci... Što učiniti ako vas ubodu?
Ljudi je najčešće zamijene za vrstu Steatoda paykulliana iz iste porodice (Theridiidae) zbog sličnog oblika tijela i obojenja odraslih jedinki, a ponekad i za vrstu iz porodice račjih pauka (Thomisidae) Synema globosum. Ako slučajno dotaknemo njenu mrežu ili nju rukom, ona će se povući, a kao što sam već spomenula, ugrist će u obrani jedino ako je držimo stisnutu.
Do ugriza zato najčešće i dolazi tijekom rada u vrtu, kada se slučajno stisne. Sam ugriz nije bolan i ljudi ga najčešće zamijene za ubod na trn, ali za petnaestak do dvadeset minuta, ovisno o mjestu ugriza i količini otrova, dolazi do grčenja mišića. Grčenje mišića, kao i vrućica, glavobolja i bol u prsima simptomi su neurotoksina crne udovice te je potrebno potražiti medicinsku pomoć za ublažavanje simptoma. Usprkos tome što je moguće naići na odrasle jedinke ženki u kolovozu i rujnu, u vrijeme turističke sezone kada je i najviše ljudi na lokacijama gdje obitava velik broj crnih udovica, do ugriza dolazi iznimno rijetko zbog njihove skrovitosti i zato što se povlače u skrovište čim im mrežu dodirne sve što je jače od njihova plijena.
Što je arahnofobija?
Arahnofobija je, prema istraživanjima, najčešća specifična fobija od pauka na području Europe i SAD-a, što je odraz nedostatka pozitivnih primjera ovih životinja u našoj kulturi. Istok i Afrika, primjerice, imaju mitove i legende s pozitivnim prikazima pauka, pauci su dio kulture i takav strah je rijetkost.
Ironično, prostor Europe ima malen broj potencijalno opasnih vrsta, a smrtni slučajevi zbog komplikacija nakon ugriza najotrovnijeg pauka naših prostora, crne udovice (Latrodectus tredecimguttatus), stvar su prošlosti. Teorija o genetski osnovanom evolucijskom strahu od pauka i zmija sve je manje podržana istraživanjima, koja daju veću važnost učenju – ako kao mali vidimo strah svojih roditelja ili njihovu negativnu reakciju, lako ćemo razviti strah koji na kraju može poprimiti goleme razmjere – do toga da se tresemo čak i ako samo vidimo sliku životinje.
