Ako se uvede filskalizacija na tržnicama po uzoru na neke druge gradove i zemlje, mostarski trgovci, koji već sada izdvajaju velike inose za zakup mjesta, više neće raditi na ovoj dobro poznatoj tržnici. Kažu da će biti prisiljeni prodavati pored ceste kao što već mnogi rade, piše Večernji list BiH. Problem nije u fisklnim blagajnama kaže Franjo Šunjić koji već godinama prodaje svježe voće i povrće. Problem su oni koji prodaju bez dozvola, koji svoju robu prodaju na mjestima koja ne moraju plaćati dok oni moraju mjesečno izdvojiti više od 600 maraka za razne dozvole. Stol na kojem izlažu svoju robu i par kvadratnih metara na kojim stoje u prosjeku plaćaju 650 KM.
Prodaja bez dozvola
Trgovci poručuju da ne pristaju ni na kakve nove namete sve dok se ne riješi problem uličnih prodavača zbog kojih njihov posao ispašta. Problem su i trgovački centri u kojima građani sve više kupuju, a tržnicama su još vjerni samo umirovljenici, no zbog svojih mogućnosti oni vrlo malo kupuju. Fiskalne blagajne imaju trgovine, ugostiteljski objekti i sl... “Proizvodi koje prodajemo uglavnom su iz naše proizvodnje i kako ćemo mi to pravdati, kako ćemo dokazati račune koje naplatimo. Ljudi ne kupuju više na tržnicama. Više je nas koji ovdje radimo nego kupaca. Ne može umirovljenik s 300 KM ništa kupiti. Nije mu dovoljno ni za kruh i mlijeko. Nema narod novaca pogotovo jer se približavaju Svi Sveti. Moraju kupiti svijeće i cvijeće. Inače slabo kupuju, a ovaj mjesec posebno. Trgovački centri se ne mogu usporediti s našim proizvodima. Naši su uvijek svježi i znamo odakle dolaze, a u trgovinama ne znamo koliko dugo tu stoje i odakle su uvezeni. Roba je možda jeftina, ali i ne vrijedi”, kaže Olga Šindik. Inspekcije su vrlo česte i rigorozne. Zato moraju jako paziti na svoju ponudu, mliječne proizvode i mlijeko ne smiju prodavati, ako ne posjeduju hladnjak u kojem će ih skladištiti, a to im donosi dodatne troškove. “Bilo kakvo drugo dodavanje troškova i ja odustajem. Neću odustati od ovog posla, ali odustajem od prodaje na tržnici jer jednostavno mogu prodavati na ulici kao što to mnogi rade. Nema inspekcije ni policije, a nama svako malo dolaze. Svaki mjesec preko 600 maraka ja dajem samo za štand. Ljeti se isplati negdje do devetog mjeseca dok je dijaspora ovdje. Policija i inspekcija prvo moraju srediti grad pa tek onda nama uvoditi nove namete. Stol svaki mjesec isto plaćam nebitno koliko je robe na njemu izloženo i koliko prodam”, poručuje Franjo Šunjić. Sličnog je razmišljanja i Draženka Smoljan iz Jasenice. “Ulični prodavači nas ubijaju. Prodaju jeftinije, a ja ne mogu jer plaćam svaki mjesec 650 KM za stolove. Svaki dan putujem iz Jasenice u Mostar pa moram plaćati i gorivo. Oni ne plaćaju ništa pa mogu jeftinjije prodavati robu”, rekla je Smoljan.
Ne odustaju
Ako se fiskalni računi uvedu na tržnicu trgovci s prodajom neće prestati jer to rade godinama. Zanimanje neće mijenjati već će samo napustiti tržnicu i plaćanje velikih zakupnina. Svoj posao će nastavi ako treba i od vrata do vrata kažu trgovci zabrinuti zbog najave novih nameta.
