Dvije starije osobe iz jednog širokobriješkog naselja koje su preminule za kratko vrijeme ostavile su iza sebe nekretnine (kuću s okućnicom, zemljište) koje, prema navodima njihovih susjeda, neće imati nitko naslijediti. Preminuli, naime, nemaju niti su imali bračne partnere, djecu, a ni drugu rodbinu kojoj bi, prema zakonu, trebala pripasti njihova ostavina, piše Večernji list BiH.
Bračna stečevina
Bolje upućeni u život tih dvoje Širokobriježana tvrde kako iza njih ne postoji ni oporuka, ali ni ugovor, primjerice, o doživotnom uzdržavanju na osnovi kojeg bi imovina vlasnika nakon njegove smrti prešla u vlasništvo nekog drugog. Iako su ovakvi slučajevi, kada iza umrlog bez zakonskog ili oporučnog nasljednika ostane imovina, nepoznanica za mnoge, Zakon o nasljeđivanju u FBiH jasan je: smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavinu stječe općina, odnosno grad određen ovim zakonom (općina, odnosno grad na čijem se području nekretnine nalaze) koji time dobivaju jednak položaj kao da su njegovi nasljednici, osim što se oni ne mogu odreći nasljeđa. S druge, pak, strane, ako su iza ostavitelja ostale pokretne stvari, one i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište, odnosno boravište u FBiH. A ako pak ostavitelj u trenutku smrti u FBiH nije imao ni prebivalište ni boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana BiH i Federacije. Zakon je jasan i kada je u pitanju nasljeđivanje za osobu koja ima bračnog partnera, ali nema potomaka. Pritom polovinu ostavine nasljeđuje supružnik umrlog, a polovinu njegovi roditelji, odnosno njihova djeca - braća i sestre ostavitelja. No, tu svakako treba imati na umu da bračni partner koji je, prema Obiteljskom zakonu FBiH u jednakom dijelu (polovina) suvlasnik u bračnoj stečevini (osim ako nije drukčije ugovoreno), može tražiti izdvajanje svoga dijela imovine iz ostavinske mase. Nisu rijetki primjeri da su bračni partneri koji nemaju potomke za vrijeme bračne zajednice stekli određenu imovinu, tvrtke... pa mnogi od njih, kako bi onemogućili nasljeđivanje od drugih zakonskih nasljednika (braća i sestre umrlog, njihovi potomci...) za života sklapaju ugovore o doživotnom uzdržavanju.
Sklapanje takvog pravnog posla znači da svu imovinu nasljeđuje samo osoba koja je bila davatelj uzdržavanja. Zakon o nasljeđivanju u FBiH kaže: imovina koja je predmet valjanog ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja. Upravo takav pravni posao u FBiH se sve češće sklapa kod notara kako bi bračni partneri, čija je i zakonska obveza međusobnog uzdržavanja, zaštitili imovinu stečenu zajedničkim radom u braku. Prema Zakonu o nasljeđivanju u FBiH, ugovorom o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja obvezuje se prenijeti na davatelja uzdržavanja vlasništvo nad određenim stvarima ili kojim drugim pravima, a ovaj se obvezuje, kao naknadu za to, uzdržavati ga i brinuti se o njemu do kraja njegova života i nakon smrti ga pokopati.
Prijenos prava nakon smrti
- Ako nije drukčije ugovoreno, obveza uzdržavanja obuhvaća davanje stana i hrane u kućanstvu uzdržavatelja ili na nekom drugom mjestu određenom ugovorom, kao i zadovoljavanje drugih potreba primatelja uzdržavanja i pružanja potrebne njege u bolesti. Prijenos vlasništva na davatelja uzdržavanja ugovorom može biti odgođen do smrti primatelja izdržavanja - stoji, između ostaloga, u Zakonu o nasljeđivanju u FBiH. Ipak, u praksi najčešće, prigodom sklapanja ove vrste pravnog posla, prijenos prava vlasništva ugovara se tek nakon smrti primatelja uzdržavanja. A ako je ostavitelj svoju imovinu oporukom ostavio trećoj osobi, a ne svojim zakonskim nasljednicima, oni, prema zakonu, kao nužni nasljednici mogu tražiti svoj nužni dio. •
