“Poštovani, zovem se Alisa Balić i iz Mostara sam. Javljam vam se sa željom da tragična sudbina moga brata Đanija (22) iziđe i izvan granica BiH te da što više ljudi izvuče pouku iz nje. Naime, 19. 12. moga je brat na najokrutniji način, dva puta s leđa, nožem ubo maloljetni Mustafa Tucaković (16). Ubio ga je, jer ga je moj Đani upozorio da ne maltretira djecu (između ostalih, našeg mlađeg brata i njegovo društvo) i da im ne uzima novac. Sve to se dogodilo 50 - 100 metara od naše kuće u naselju Livač... Sve više djece hoda s oružjem, baca drugu djecu niz stube, reketari, objavljuje uznemirujuće sadržaje po društvenim mrežama..., piše Večernji list BiH.
Tko će više nakon ovoga djetetu reći da obrani nekoga ako primijeti nasilje? Nitko?! Zar ćemo dopustiti da kriminalci preuzmu sve u svoje ruke? Ja se ne bojim, moj brat se nije bojao i neću dopustiti da ovo bude zaboravljena priča... - stoji u Alisinu pismu upućenom Večernjem listu. Alisu i njezinu obitelj smeta javni muk koji je nastao nakon ovog stravičnog zločina te apeliraju na sve vladine i nevladine organizacije, sve ljude, da učine nešto kako njihova tužna sudbina ne bi zadesila više nikoga.
Tužni rođendan
Nesretni Đani, student prava, 8. siječnja trebao je napuniti 23 godine, a na isti datum njegovoj sestri Alisi bio je 26. rođendan.
- Nije mi do života, ali ja znam da moram istupiti i u javnost, jer tko će drugi. Moj Đani je imao samo jednu sestru i ja moram biti dostojna takva brata, koji je bio jak i hrabar i koji je izgubio život braneći drugu djecu od nasilnika. Ja ne mogu sebi dopustiti da sjedim kući i plačem. Borit ću se za pravdu do zadnjeg daha. Neki kažu da se treba osvetiti, tražiti krvnu osvetu, ali moja obitelj i ja nismo nasilnici, niti ubojice, nego samo želimo pravdu, kaže Alisa. Đanija im, ističe, ništa ne može vratiti, pa ni da osumnjičeni dobije 100 godina, a i svjesni su da je, kad je u pitanju vršnjačko nasilje, zakazala država, društvo, obrazovni sustav i, prije svega, obitelj, ali i smatraju da sustavna borba može napraviti promjene pa da nitko ne doživi kraj kakav su imali Denis, Harun, Mahir, Đani... Osvrnuvši se na sudbinu dječaka Mahira Rakovca, koji je počinio samoubojstvo zbog, kao se sumnja, najtežih oblika vršnjačkog i seksualnog nasilja u školi, Alisa kaže kako je taj dječak zapravo ubijen puno ranije nego što je skočio u smrt.
- Prije fizičke smrti on je proživio psihičku smrt i pakao. I koja je tu kazna odgovarajuća? Mislim da jedina satisfakcija obitelji može biti borba kako društvo ne bi zaboravilo i kako bi institucije, koje su nam jedina nada, nešto uradile, zaključuje Alisa, dodajući kako je njezinu i Mahirovu obitelj, na žalost, povezala tragedija.
Tragedija dviju Alisa
- Ja sam stalno u kontaktu s Dubravkom Lovrenovićem, Mahirovim očuhom, koji nam daje ogromnu potporu. On kaže da ja i njegova Alisa moramo biti jake, da smo mi zapravo ‘Alise u zemlji čudovišta’, ne čuda. Bez obzira na sav horor koji proživljava, on nađe vremena nazvati me i pitati: Sine, kako si? Kako je mama i tata, budite jaki... Vjerujem kako je on jedan od rijetkih koji će ovo sve izvesti na čistac. Nadam se samo da će ga zdravlje poslužiti, dodaje Alisa. Neizmjerno su tužni i njezini roditelji, kao i mlađi brat Harun, koji je bio i svjedokom zločina, piše Večernji list BiH.
- Najgore mi je kad iziđem vani i pogledam ova brda ispred sebe, moj Đani mi je pred očima, svaki kamen me podsjeti na njega. Sve smo nas dvojica ovo zajedno prešli u lovu. Pogledam i počnem plakati. Ubojica je poslao poruku prijatelju našeg mlađeg sina kako će mu nasloniti pištolj na čelo ako mu ne bude dao novac. A znate djeca, k’o djeca, zaštitu traže u starijima. Tu je bio i ubojičin stariji brat, s kojim je Đani nastavio hodati prema trgovini i neobvezno razgovarati. Ubojica nije ništa rekao. Nikakve svađe nije bilo. Izvukao je nož i ubo u leđa Đanija, koji je pao na koljena i rekao: ‘Uboden sam u srce, zovite mi oca!’ - tužno će Đanijev otac Nusret.•
