Dok mnogi sanjaju o životu u inozemstvu, gdje stabilni poslovi i visoki standard obećavaju bolju budućnost, Anđa i Stjepo Šokčević iz Tramošnice donijeli su hrabru odluku – napuštaju Švicarsku, za mnoge obećanu zemlju, i vođeni srcem vraćaju se rodnoj Posavini. Iako su u Švicarskoj imali dobre poslove, Šokčevići nisu dvojili, ljepše i ispunjenije, kažu, može se živjeti u rodnom kraju nego na užurbanom Zapadu i ističu:
- Život u inozemstvu sve je manje privlačan. U Švicarskoj smo imali sve, a zapravo nismo imali ništa jer duša je bila prazna. Srce nas je dovelo rodnom kraju.
- Otišao sam davne 1986. sa završenom srednjom upravnom školom u Županji u nastojanju da ostanem godinu-dvije kad zaradim za automobil. A onda - oženiš se, djeca, obveze, posao i ostao sam 30 godina. Ipak, želja za povratkom uvijek je bila prisutna i samo je jačala. Iako smo godišnje u Posavinu dolazili i po sedam puta, ipak smo odlučili: dosta je bilo, vraćamo se. Supruga je, moram priznati, bila inicijator povratka.
Ovo je uvijek bila želja koja je tinjala u meni, ali Anđa je bila ta koja je najviše inzistirala. Danas vidim da je to bila prava odluka jer ovdje imamo sve. Tamo smo živjeli u stanu, a ovdje imamo kuću, šumu, lov, ribolov. I tamo ima svega toga, ali, opet, ovdje smo u svome kraju, selu, u svome dvorištu, gdje je najljepše, to je nezamjenjivo i ne može ni s čim uspoređivati - kaže Stjepo.
Anđa s puno emocija progovara o trenutku kada joj je suprug rekao da se vraćaju.
- Moj je Stjepo samo nazvao i rekao: "Daj otkaz na poslu, idemo mi u našu Tramošnicu za dva dana". Tako je i bilo i nisam se pokajala - priča nam i opisuje detalje koji je čine u rodnom kraju sretnom osobom.
- Radila sam kao njegovateljica, odlazila na posao prije izlaska sunca, a vraćala se umorna na kraju dana. Sada konačno mogu pratiti izlazak i zalazak sunca u našoj ravnici. Meni je najljepši osjećaj kad sam sretna u duši. Ovaj sam san sanjala 30 godina - priča nam Anđa dodajući kako je posebno veseli rad u vlastitom vrtu.
Tu je već zasadila cvijeće i povrće, a razmišlja čak i o tome da vrt pretvori u mali posao, uzgoj cvijeća ili drugih kultura kao dodatni izvor prihoda. Što se Stjepe tiče, osim što je pronašao mir u svakodnevnom životu, aktivno se uključio u život zajednice. Na nagovor sumještana kandidirao se za Općinsko vijeće i kao neovisni vijećnik sada sudjeluje u radu izvršne vlasti. Stjepo je, s još četiri Hrvata, zapravo, najjača hrvatska politička prisutnost u jednoj općini Republike Srpske (Pelagićevo).
Sva zbivanja u Tramošnici vrte se oko župne crkve. Župnik župe Donja Tramošnica fra Joso Oršolić ističe kako su povratnici poput Šokčevića pravi primjer predanosti i vjere u budućnost rodnog kraja.
- Vrijedni su i uvijek spremni podržati sve akcije. Njihov povratak simbol je nade za cijelu našu zajednicu. Obitelj Šokčević nije jedina. U Tramošnici sada živi sedam obitelji koje su se vratile iz Švicarske, a mnoge druge razmišljaju o istom koraku. Svaki povratak, svaka nova kuća, svaka nova obitelj za nas je novo iznenađenje, odnosno Božji blagoslov koji ovdje svakodnevno molimo na poseban način. Molimo se za duhovnu i materijalnu obnovu župe, odnosno za povratak našega naroda u domovinu - kaže župnik. Prema posljednjim statistikama, 180 je povratnika u Donju Tramošnicu i isto toliko u Gornju Tramošnicu, koje su nekada bile jedna župa.
- Također, ima vjernika i u okolnim župama, što govori da život ovdje i dalje, takoreći, barem tinja ako ne napreduje, ali prema novim najavama i obnovama, isto tako i glasu koji se čuje iz daljine, recimo da je sve više onih koji se pripremaju doći i živjeti na ovim prostorima, barem svoje dane u mirovini. Nadam se da će se sa starima vraćati i djeca i mladi - procjenjuje župnik fra Joso.
Povratnička priča Šokčevića dokaz je kako povratak korijenima nije samo povratak prošlosti već i korak prema boljoj budućnosti.•
