I 23 godine poslije neopisiva tuga i suze u očima Anice Jurić, majke kojoj su na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1993., u kakanjskom selu Grmače, na kućnom pragu, pripadnici Armije BiH ubili trojicu sinova i supruga. U samo jednom danu ostala je bez sinova Dragana (20), Ljubomira (21) i Stjepana (25) te supruga Jure. “Bol koju osjećam sve ove godine samo raste. Posebno teško je na godišnjicu stradanja, znajući da za ubojstvo mojih trojice sinova, supruga i svih naših žrtava još uvijek nitko nije odgovarao”, kazala nam je Anica Jurić. Anica, koja je i sama bila zatočena, uspjela je preživjeti strijeljanje te, noseći je u naručju, spasiti kćer Lidiju koja je ratne 1993. godina imala samo nekoliko mjeseci. Zbog žrtve koju je podnijela, Anicu Jurić kakanjski Hrvati s pravom zovu najhrabrijom majkom i suprugom. No, i najhrabriji vape za pravdom i istinom.
“A istina je, da je ovdje u proteklom ratu počinjen strašan zločin i za njim ne treba tragati, vidimo ga golim okom i na svakom koraku, a gotovo da ga nitko više i ne spominje. Bez dokumentiranja povijesti i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, naša će povijest ostati krnja. Ovdje u Kraljevoj Sutjesci i Kaknju nalazi se dio naše zajedničke povijesti. Ne smijemo zaboraviti da je odavde protjerano više od 11 tisuća Hrvata, a 22 hrvatska sela do temelja su spaljena”, kazao je Pavo Šljivić, prvi zapovjednik HVO-a u Kaknju. Postrojba je to, koja je, naglasio je Šljivić, dala ogroman doprinos u Domovinskom ratu. Čak 102 pripadnika Brigade HVO-a “Kotromanić” poginula su, a 135 ih je ranjeno. “Svi su poginuli na svome, braneći svoj dom i obitelj, svoju povijest, jezik, kulturu, svoj narod”, kazao je fra Zoran Jaković, gvardijan Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, predvodeći u sutješkoj crkvi misno slavlje za poginule u Domovinskom ratu. Obilježavanju je nazočilo izaslanstvo HNS-a te predstavnici brojnih braniteljskih udruga iz cijele BiH.
