Mostar odavno nije bio zaogrnut boli i tugom kao ovih dana. Hladna Neretva zauvijek je otela dvije djevojke i dva mladića iz zagrljaja njihovih bližnjih, prijatelja, njihove Hercegovine i Slavonije.
"U letu zaustavljena djeca, mrkla noć pogledom ledenim ravnicu vašu skriva, neumoljiva je tišina, samo Bosut ponekad zajeca, Vinkovci, Đakovo preteška pustoš praznih njiva, negdje počivate u miru, u letu zaustavljena djeca", stihovi su Miljenka Buhača kojim je jučer započela komemoracija u Mostaru za četvero studenata Domagoja Rosu, Tenu Vračević, Antoniju Šarić i Vjekoslava Božanovića, čije je životno putovanje naglo prekinuto u subotu. Bolni jecaji i plač za izgubljenim mladim životima prekidali su tišinu dvorane u HD "Herceg Stjepan Kosača".
Ovo nije kraj
- I ovaj put, kao ljudi, postavljamo si mnoga pitanja. Zašto? Kako je moguće? Zbog čega? Nemamo odgovor. Ali vjerujemo u jedan odgovor - Ne, ovo nije kraj! Sveučilište, mi ovdje okupljeni, sačuvat ćemo vječnu uspomenu na naše studente. Naše misli bit će okrenute Domagoju, Antoniji, Vjekoslavu i Teni, kazala je rektorica mostarskog Sveučilišta prof. dr. sc. Ljerka Ostojić. Bol za studentima iskazala je i predsjednica Studentskog zbora Janja Marušić koja je kazala kako će poginuli studenti ostati vječno dio njih.
- Svaki naš položeni ili nepoloženi ispit, svaki trenutak našeg studentskog života u Mostaru ostat će zauvijek urezan, kazala je Marušić. Dvorana je nakratko zanijemila kada je Veselko Čerkez pročitao pjesmu Predraga Babića iz Čazme posvećenu mladim studentima. "... Neće se Tena nikada udavati. Za koga su ostali majčini dukati..." dio je pjesme na koju su se dvoranom prolomili jecaji i na koje nitko nije ostao ravnodušan. Od svojih studenata oprostio se i dekan Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Mario Vasilj, dekan Fakulteta zdravstvenih studija Ivan Vasilj, v. d. dekanice Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Danijela Petrović i dekan Filozofskog fakulteta Zoran Tomić. - Zadrhtala su naša srca u subotu pred činjenicom da žalosna zemlja opet otvara jamu. Itekako bi svijet trebao zastati pred ovolikom boli, pred neodsanjanim snovima što ih zakloniše tajanstvene magle. Četiri mlada ljudska života utonula su u vječni san odnijevši sa sobom neostvarene ideale u vremenu koje, nažalost, ne čeka. Tuga je opet zaronila u šutnju, a suza traži put koji stišava patnju i zacijeljuje ranu, kazao je Tomić. Tužna povorka krenula je prema mrtvačnici na Bijelom brijegu gdje je održan posljednji ispraćaj. Bijeli križevi, jedan pokraj drugog, i četiri bijela lijesa.
Povratak Slavoniji
Mladi studenti koji se vraćaju svojoj rodnoj Slavoniji. - Djeco moja, kako se vraćate kući..., u lijesu, prekidali su jecaji Domagojeve majke ispred mostarske mrtvačnice tišinu okupljenih studenata, njihovih profesora i svih onih koji su došli na posljednji ispraćaj. Posljednje pozdrave uputili su i generalni konzul RH Dragan Matijević, premijer HNŽ-a Nevenko Herceg i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić. Generalni vikar Mostarske biskupije don Željko Majić i provincijal Franjevačkog samostana fra Iko Skoko ispred mrtvačnice na Bijelom brijegu izrekli su molitve za utjehu ožalošćenima i za život vječni mladih studenata. Prema rodnoj grudi su potom krenuli lijesovi. Vjekoslava i njegove Antonije, koji su uvijek bili zajedno, tako i na putovanju u vječnost. Potom u tišini mlade Tene i na kraju Domagoja. Svoje izraze sućuti Domagojevoj majci je ispred mrtvačnice uputio i preživjeli student Stjepan Bošković u zagrljaju koji je prekidao njihov plač i utješne riječi Domagojeve majke koja mu je govorila da se čuva. Sve četvero poginulih prijatelja bit će pokopano danas. Od Tene su se oprostili u podne u Trnavi, a od Domagoja u 13.30 sati u Mrzoviću kod Đakova. Antonija i Vjekoslav, koji su pet godina bili u vezi, su pokopani zajedno u 15 sati na groblju u Donjem Novom Selu kod Vinkovaca.
