Vjekoslav Mandić, federalni ministar zdravstva potvrdio je da su aparati u dijaliznim centrima u Federaciji BiH u jako lošem stanju, a na što neprestano ukazuju iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata u FBiH.
Mandić u razgovoru za Faktor kaže da se godišnje za dijalizni program izdvaja oko 30 milijuna KM, ali u to ne ulazi nabavka aparata.
Upitan zašto imamo nedovoljno transplantacija usprkos opremljenosti većeg broja bolnica u FBiH za takve zahvate, Mandić naglašava da transplantacija prethodno zahtijeva pronalazak donora organa, a da donor može biti samo osoba kod koje je utvrđena moždana smrt i dobivena suglasnost obitelji.
Prokomentirao je i odlazak medicinskog osoblja iz zemlje kazavši kako liječnici ne odlaze iz Bosne i Hercegovine samo zbog plaća.
- Prema posljednjim podacima, aparati u dijaliznim centrima na prostoru Federacije BiH su u jako lošem stanju kada su u pitanju parametri, godina starosti i sati rada, a samo 26,3 posto aparata se nalazi u okvirima standarda, pet godina starosti ili 15.000 radnih sati. Ne bih izdvajao stanje pojedinačno po ustanovama, jer podatak da gotovo 75 posto aparata izlazi iz okvira standarda uistinu dovoljno govori sam za sebe i ukazuje na potrebu provođenja aktivnosti od nadležnih institucija, prije svega osnivača zdravstvenih ustanova, s ciljem obnavljanja opreme u dijaliznim centrima u FBiH - rekao je Mandić.
Na upit koliko Federalno ministarstvo zdravstva može pomoći u obnovi aparata za dijalizu, prvo je podsjetio da se program dijalize za sve pacijente iz FBiH financira sredstvima Federalnog fonda solidarnosti koji djeluje u okviru Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, te da se radi o značajnim sredstvima.
- Ovaj Fond koji se najvećim dijelom financira od doprinosa, ali dijelom i iz proračuna FBiH, na godišnjoj razini izdvoji oko 30 milijuna KM na program dijalize. To uključuje lijekove i potrošni materijal, prijevoz na dijalizu, te troškove rada medicinskog tima i troškove toplog obroka. Jasno je da izdvajamo velika sredstva za program dijalize, ali to su usluge, a nabavka aparata spada u investicijsko ulaganje koje je, sukladno zakonu, obveza osnivača - rekao je Mandić.
Nije želio govoriti o cijenama dijaliznih aparata.
- Ne bih govorio o konkretnim cijenama aparata. Za mnogo manje novca, koliko godišnje potrošimo za usluge dijalize, mogli bi se praktično zamijeniti svi aparati u FBiH. Ali tu se vraćamo na to koliko je uopće osnivačima investicijsko ulaganje u zdravstvo prioritet. Nerijetko, što iz neznanja, što iz drugih motiva, dužnosnici izvan zdravstvenog sektora govore o tome s koliko novca raspolažu zdravstveni fondovi, to jest zavodi zdravstvenog osiguranja u FBiH. Ali tim sredstvima se financiraju usluge, a ne investicijsko ulaganje i nabavka medicinskih aparata - naglasio je Mandić.
Objašnjava zašto se u našoj zemlji, s obzirom na to da postoje svi uvjeti u Kliničkom centru Tuzla, češće ne rade transplantacije organa.
- Ne samo u UKC Tuzla gdje se rade transplantacije jetre, bubrega i rožnice, nego i u KCU Sarajevo postoje uvjeti za utvrđivanje moždane smrti, transplantacije bubrega i rožnjače. I u SKB Mostar i KB Zenica postoje uvjeti za utvrđivanje moždane smrti i može se uz pomoć mobilnih timova uraditi eksplantacija organa. Znači, nije pitanje zašto se ne radi dovoljno u UKC Tuzla, nego zašto se ne radi dovoljno i u drugim kliničkim centrima i bolnicama. Točnije, ne uradi se transplantacija koliko bi moglo i koliko bi trebalo - kaže Mandić i dodaje:
- Da bi se obavila transplantacija, mora se pronaći donor organa. Donor organa može biti samo osoba kod koje je utvrđena moždana smrt i dobivena suglasnost obitelji. Moždana smrt se utvrđuje samo u bolnici. Ne može svaka umrla osoba biti donor organa, svega tri posto umrlih u bolnici mogu biti razmatrani kao potencijalni donori organa. Da zaključim: potencijalni donori organa se mogu prepoznati isključivo u bolnicama, gdje se postavi dijagnoza moždane smrti, a potom s obitelji razgovora u cilju dobivanja pristanka za transplantaciju. I to mogu uraditi jedino za to educirani i imenovani zdravstveni profesionalci u bolnicama - pojašnjava Mandić.
Podsjeća da je područje transplantacijske medicine u cijelosti pravno regulirano, kao i da su doneseni svi podzakonski akti koji omogućavaju da se program transplantacije u FBiH provodi neometano i u s kladu s etičkim i stručnim standardima.
- Uspostavljena je i mreža bolničkih koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i tkiva u svrhu liječenja, koji imaju ključnu ulogu u prepoznavanju i realizaciji potencijalnih darivatelja organa i tkiva. Imamo potrebne preduvjete, ali broj utvrđenih moždanih smrti i realiziranih donora u proteklom periodu nije zadovoljavajući. Ove godine utvrđeno je šest moždanih smrti, s pet obitelji je obavljen razgovor i u dva slučaja je dana suglasnost obitelji za transplantaciju. Međutim, zbog medicinskih kontraindikacija u ta dva slučaja nisu mogli biti transplantirani organi - rekao je Mandić.
Komentirajući evidentan odljev medicinskog osoblja iz Bosne i Hercegovine, rekao je kako jeste evidentan odlazak ljudi iz BiH.
- Nije to nešto isključivo ili specifično samo za medicinsko osoblje. Ljudi odlaze iz raznih razloga i nisu svi financijske prirode, nego i brojnih drugih stvari koje život čine lakšim i ugodnijim. Kada govorimo konkretno o liječnicima, iluzorno je očekivati da možemo dostignuti razinu plaća iz razvijenih i bogatih zemalja gdje naši ljudi najčešće odlaze. Međutim, mislim da nije sve do visine plaća - govori Mandić.
- Ako pogledamo u bližu i daljnju prošlost ni tada liječnici u ovoj zemlji nisu imali osobito više plaće, pa nisu odlazili u mjeri u kojoj je to danas trend. Ali su bili drugi, bolji uvjeti rada, drugi uvjeti života, a realno ni status pojedinca se tada nije procjenjivao jedino i isključivo materijalnim statusom. A to je danas globalni trend. Mi pokušavamo i tražimo da sektoru zdravstva vratimo mjesto koje mu pripada u okviru društva u kojem živimo - rekao je Mandić.
