Dana 8. rujna 1991. godine, u 12 sati, Blago Zadro, zapovjednik 3. bojne 204. brigade HV-a, poveo je skupinu novinara do silosa u kukuruzištu. Među njima je bio i mladi fotoreporter Mišo Lišanin, koji je kasnije za 24sata ispričao svoju priču o ovom iznimnom trenutku i o čovjeku čija je hrabrost postala legendarna.
„Blago nas je poveo osobno. Mogao je poslati običnog vojnika, ali nije. On je uvijek išao prvi i osiguravao teren za sve oko sebe,“ ispričao je Lišanin za 24sata.hr.
Fotografija iz kukuruzišta: Hladan kao špricer usred opasnosti
Put do silosa bio je iznimno rizičan. Morali su prijeći željezničku prugu, gdje je neprijatelj čekao svaku priliku za napad. Hrvatski vojnici koristili su vlak kao zaklon kako bi se neprimjetno prebacili preko pruge.
„Blago je prvi prešao prugu kako bi se uvjerio da je teren siguran,“ prisjeća se Lišanin. „Na povratku je bio posljednji, pazeći na leđa cijele grupe.“
Tog je dana Mišo nosio svoj poluamaterski fotoaparat Minolta 9000. U trenu kada je Blago trčao prema njemu s puškom i Motorolom, uspio je spontano okinuti fotografiju koja je postala jedan od rijetkih prikaza Zadre u akciji.
„Fotografija nije bila savršena,“ rekao je Mišo za 24sata. „Sunce je pržilo, vagon je bacao sjenu, a prašina je učinila fotografiju nezgrapnom i punom crta. Ali uspjeli smo je srediti u Zagrebu, i ona danas prikazuje zapovjednika onakvog kakav je bio – hladnog i pribranog, bez trunke straha ili ljutnje.“
Blago Zadro – Vizionar obrane Vukovara
Blago Zadro nije bio običan zapovjednik. U borbu je uvijek išao prvi, što je pokazao i toga dana kada je osobno vodio novinare do strateški važnog silosa. Bio je poznat po svojoj pribranosti i razumnoj komunikac„Blago nikada nije bio nervozan ili uplašen,“ rekao je Mišo za 24sata. „Uvijek je mirno odgovarao na sva pitanja i nikada nije pokazivao ljutnju. Bio je čovjek koji je točno znao što treba raditi.“
Rođen u Hercegovini, Blago se s obitelji kao dječak preselio u Borovo naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici Borovo i osnovao obitelj. Tijekom demokratskih promjena bio je jedan od osnivača HDZ-a u Vukovaru i aktivno sudjelovao u organiziranju obrane grada. Pod njegovim je vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena oklopna sila JNA, uništeni su brojni tenkovi i transporteri, a Trpinjska cesta postala je poznata kao „Groblje tenkova“.
Anegdote o Zadri: Hladnokrvnost i hrabrost
Blago Zadro bio je poznat i po anegdotama koje su pokazivale njegovu hrabrost i humor, čak i u najtežim trenucima. Neposredno prije izbijanja rata, Zadro je na kućni telefon primio poziv s prijetnjama i uvredama.
„Znate moju adresu,“ odgovorio je, „rezervni ključ je u vazi za cvijeće. Uđite kad god želite, ali ne znam kako ćete izaći.“
Mišo Lišanin također se prisjetio susreta s Milom Dedakovićem Jastrebom, zapovjednikom 204. brigade, koji je vodio obranu grada iz podruma.
„Jastreb je bio pravo vojno lice, strog i vrlo korektan. Vodio je akcije uz pomoć karata i Motorole, bez moderne tehnologije poput GPS-a,“ ispričao je Mišo za 24sata. „Bio je fascinantno gledati ga kako točno zna gdje i kako treba udariti.“
Tragičan kraj jednog heroja
Nažalost, Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine u Kupskoj ulici, nedaleko od Trpinjske ceste. Pokošen je rafalom iz puškostrojnice, dok je osiguravao položaje. Njegov najstariji sin, Robert Zadro, također je poginuo u borbi, u tenkovskoj zasjedi kod Kupresa 1992. godine.
Blago Zadro ostaje upamćen kao jedan od najsvjetlijih primjera hrabrosti i vojnog vodstva u Domovinskom ratu. Njegova posvećenost, pribranost i spremnost da uvijek bude prvi u borbi ostavili su neizbrisiv trag u povijesti Vukovara i Hrvatske.
