Uz brojne prirodne ljepote Hercegovinu krasi i po mnogočemu posebna rijeka Trebižat koja protječe istoimenim čapljinskim naseljem, piše Večernji list BiH. Rijeka je to koja svojim tokom čak devet puta mijenja ime, a iz godine u godinu privlači sve više avanturista željnih adrenalina te kupača svih uzrasta - rekli bismo - od 7 do 77, i to ne samo domaćih. Dođu tu i strani turisti, uživaju u prirodi, kanu-safari vožnji ovom neobičnom ljepoticom, kupanju, ali i - na “plovećem restoranu” koji je i ove godine, uz tradicionalna jela i pića za goste besprijekorno pripremio Željko Matić. “Kod Želje” često navrate i poznati...
Bijeg od vrućina
U idiličnu okružju, pomalo nalik onomu na otoku Robinsona Crusoea, susrećemo i Kralja dijaspore Matu Bulića koji je s prijateljima Nickom Babićem, Mostarcem i jednim od najuspješnijih australskih gospodarstvenika koji je proglašen i počasnim bh. konzulom u Australiji, te Nikicom Gabrićem, oftalmologom svjetskog glasa kojemu vjeruju i brojne filmske te glazbene zvijezde iz cijeloga svijeta, upravo “Kod Želje” došao uživati u bogatoj prirodi i hercegovačkim specijalitetima, neobičnoj flori i fauni, mirisima i bojama ljeta...
Svi su oni, kažu nam, oduševljeni ovom, iako punom gostiju i kupača, ipak mirnom “oazom”, idealnom za bijeg od svakodnevice i ljetnih vrućina. Ne sumnjaju kako će ponovno doći čim se zažele prirode, čistoga zraka, hercegovačkih specijaliteta...
Domaćin Željko sa svojim sinom nudi osvježenje. Neizostavno je svježe sezonsko voće - netom ubrani zrelo grožđe, smokve, šljive... Već po starom dobrom običaju slijede slani specijaliteti: uštipci, sir, pršut, domaće povrće... Objed na rijeci, na splavi, svojevrsnom, kako smo već kazali, plovećem restoranu, posebna je atrakcija. Hrana i piće, uz neizostavnu pogaču ispod peke, do gostiju stižu - kanuom. A da bi se sigurno uživalo u okrepi, splav je usidrena na mirnom dijelu “zelenookog” Trebižata.
Pravo je to mjesto i za osvježenje u ovim ljetnim danima kada se temperature u Hercegovini ponovno, kao u prethodnom toplinskom valu, penju prema 40. Celzijevu stupnju u hladu. Bogat je tu i biljni i životinjski svijet.
Za one koji ne znaju, valja svakako napomenuti kako je Trebižat jedina ponornica u Europi koja čak devet puta nestaje u hercegovačkom kamenu te ponovno izvire. I kao što smo već rekli - isto toliko puta svojim tokom mijenja ime: Trebižat je tako i Culuša, i Ričina, i Brina, i Suvaja, i Matica, i Vrlika, i Tihaljina i Mlade. “Tvorac” je i dvaju prekrasnih hercegovačkih slapova - kod mjesta Veljaci, kao rijeka Mlade, tvori slap Koćušu, a kod Studenaca Kravicu, nadaleko poznatu “oazu u kamenu”. Od svoga izvora u Peć Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama duga je 50 kilometara.
Oni koji su se odlučili na kanu-safari, koji otprilike traje oko tri sata, morali su se naviknuti i na riječne brzace. Rijeku bistru i čistu “kao suza” krase i brojni slapovi te - otočići. Kako se ništa ne prepušta slučaju, a sigurnost avanturista, kojih je svakoga ljeta sve više, na prvom je mjestu, tu su i ljubazni vodiči/skiperi, a ljubiteljima prirode za oko će zapeti i bogat biljni i životinjski svijet. Prvi dio kanu-safarija, kažu vodiči/skiperi, protječe u laganome ritmu, a svi koji se na njega odluče imaju vremena razgledati prekrasnu prirodu, bogatstvo flore i faune. Nakon toga, objašnjavaju, slijedi uzbudljiviji dio s, kako smo već kazali, riječnim brzacima...
Pokraj rijeke susrećemo brojne kupače. Najmlađi se uz rijeku igraju u pijesku, oni veći i odvažniji skaču sa skakaonice, plivaju, rone... Pravi mali raj, rekli bismo.
Njezina istinska ljepota s pejzažom koji je okružuje posebno je vidljiva iz ptičje perspektive. Ni mi nismo odoljeli tom pogledu iz zraka na ovu hercegovačku ljepoticu pa smo upravo iz te ptičje perspektive napravili očaravajuće snimke...
Tko jednom dođe...
Tko god provede dan na ovoj prekrasnoj hercegovačkoj rijeci, ponovno joj se vraća. Zbog mnogočega - zadivljujućih pejzaža, krivudava toka, riba koje se “šepure” u bistroj i čistoj vodi, pataka, igre boja, mirisa i svjetlosti...
Dan nam je na Trebižatu protekao brzo kao da je trajao tek nekoliko minuta, no uspjeli smo napuniti “baterije” za sljedeći dan.
Do nekog sljedećeg puta...
