Zaokupljeni dinamičnom svakodnevicom ponekad ne obraćamo pozornost da oko nas žive osobe u potrebi koje su sretne ako im se uputi barem topla prijateljska riječ, piše Večernji list BiH.
13 mjesnih zajednica
Ovih dana takve su riječi upijali volonteri Crvenoga križa Orašje. Marijanu Mijatoviću i Paši Čolić volontiranje je, zapravo, stil života jer su zabilježili 50 i 30 godina volontiranja. Još se, kažu, nisu umorili, a ovih dana imali su pune ruke posla kako bi u 13 mjesnih zajednica Grada Orašja odnijeli pakete upravo onima kojima je pomoć nužna jer je sami ne mogu potražiti ili iz srama se ne žele obratiti za pomoć. - Ni danas ne možemo suspregnuti emocije kada vidimo uvjete u kojima živi određen broj osoba treće životne dobi i samci - kažu nam oraški volonteri Crvenoga križa.
- Ne možete biti bez emocija kada vidite takve ljude koji su cijeli život proveli brinući se o obitelji, nisu radili ni stekli neku mirovinu, a danas su ostali sami. Nekada je riječ i o osobama koje imaju neku nekretninu ili zemlju pa ne mogu ostvariti primanja, ali sve im je to beskorisno jer su sami, stari, ne mogu se baviti poljoprivredom i nezbrinuti su. Ima dosta samaca bez djece pa se o njima brinu najbliži rođaci ili susjedi. Upravo smo se vratili s terena gdje smo u Oštroj Luci obišli dvije nepokretne osobe. U Donjoj Mahali pakete smo odnijeli za dvije bake, sestre u 80-im godinama, od kojih je jedna nepokretna, a druga se o njoj brine. Nakon takvih posjeta čovjek je i sretan i tužan. Sretni jer smo nekome barem uljepšali dan nekim paketom, a tužni jer i danas postoje takve osobe koje se obraduju ponekada barem toploj ljudskoj riječi. Ipak, zahvalni su za posjet kao da smo donijeli nešto ogromno - kaže nam Mijatović.
Volonteri su se zaustavili i u Matićima kod skromnog gospodarstva Jele Pejić. Na prvi pogled, na njezinu je posjedu zamjetan zub vremena na svim objektima, no isto tako i urednost, ma koliko nedostajalo obnove. Baka Jela dočekuje goste dobrodušnim osmijehom koji odmah razoružava. - Hvala vam na paketu jer ja nemam nikakvu socijalnu pomoć ni primanja, a sve moram kupiti. Znate kako je kada je sve skupo. Imala sam kravu. Prodala sam je jer je više ne mogu uzdržavati, ali teško mi je jer sam od nje najviše i živjela - priznaje Ana s knedlom u grlu. - Sve sam davala na nju, ali sam od mlijeka i živjela. Danas podignem malo šibe (pruće, nap. a.) pa pletem male košare i tako ponešto zaradim. Imam i kokoši pa jaja ne kupujem i tako dan za danom - iskreno priznaje Jela.
Slično je i s Pavom Ivićem, korisnikom pomoći iz Matića. Obradovao se dolasku volontera. - Naravno da pomoć dobro dođe. Nas četvero živimo zajedno, a jedan se sin osamostalio. Nemam ja neku stalnu zaradu. Imam nešto stoke i borim se da imamo osnovno - kaže Ivić. Stanje na terenu mnogo je složenije, tvrde u Crvenome križu, jer brojne su osobe bez ikakvih primanja i materijalno oskudijevaju, no iz ponosa se ne javljaju institucijama, tvrdi Mijatović.
Dodatna sredstva
Za takve je osobe na području triju posavskih općina Vlada PŽ-a odlukom dodatno izdvojila za nabavu osnovnih prehrambenih i higijenskih paketa socijalno ugroženim kategorijama stanovnika ukupno 15.000 KM (CK Grada Orašje u iznosu od 6000 KM, CK općine Odžak u iznosu od 2500 KM, CK Općine Domaljevac-Šamac u iznosu od 3000 KM i Udruga "Samaritanci" Posavina Odžak u iznosu od 3500 KM).
