Nils Bergman, švedski liječnik s afričkom adresom, na nedavnoj konferenciji u Cape Townu održao je radionicu pod imenom "Pronalaženje istina o porodu". On je ujedno i počasni viši predavač na Sveučilištu u Cape Townu. U rodilištu Mowbray Maternity Hospital radio je kao viši liječnički nadzornik i godišnje je nadgledao oko 18.000 poroda, prenosi 24sata.hr
(Njegovo predavanje prenijela je Cathy Doub, osnivačica neprofitne organizacije BirthWorks International, koja se bavi educiranjem medicinskog osoblja o porodništvu, doula i postpartum doula. Inače je fizikalni terapeutkinja koja se bavila s djecom s posebnim potrebama 30 godina. Bergmanovo predavanje podijelila je na blogu Jennifer Margulis, nagrađivana novinarka koja je postala poznata po svom otkrivanju istina koja stoje iza medicinskih praksi i stanju u zdravstvu.)
Dr. Bergman kaže da ne smijemo raditi protiv prirode jer time dugoročno štetimo i bebi i majci.
Prema njemu, samo su dvije ultimativne istine:
1. Bebe i mame se ne trebaju razdvajati nakon poroda
2. Majka nikad ne smije biti sama nakon poroda.
Ove istine prema Bergmanu su apsolutne i uvijek treba težiti njima. Odvajanje se ne smije dogoditi i to je znanost, kaže on. Naravno, slaže se da postoje zdravstvene situacije i komplikacije uslijed kojih su majka i beba radi obostrane dobrobiti odvojene, ali u većini slučajeva moraju biti zajedno.
Nema dokaza niti temelja da se majku i dijete razdvaja nakon porođaja, ističe dr. Bergmann.
Važno je shvatiti kako beba funkcionira, kaže on.
Bebin okoliš je majka. Beba je 100 posto ovisna o majci. Čak i jednogodišnje dijete je 99 posto ovisno o majci. Beba ovisi o majci zbog senzorne i društvene stimulacije.
Odvajanje prerano rođenih beba i njihov boravak u inkubatorima dugoročno loše utječe na mozak tih beba. One su potpuno lišene majčinog utjecaja, glasa, dodira i tješenja koji hrani bebin fizički, psihološki i neurološki razvoj. Nedostatak zaštite i odrasle podrške dijete doživljava u toksičnom stresu.
Odvajanje mame i bebe u svim slučajevima predstavlja toksični stres.
Suprotnost tome je klokanska njega, nošenje djeteta, kada su majka i beba blizu. Tada se proizvodi oksitocin, hormon sreće i ljubavi.
Naša biologija je da se ne odvajamo od majke. Ni jedna životinja ne spava u odvojenom krevetiću. Samo ljudi odvajaju svoje potomke od sebe. To nije prirodno, i to osjećaju i majka i beba.
Majčina blizina utječe apsolutno na svaki element bebe uključujući rad srca, apetit, otpuštanje hormona i intenzitet aktivnosti, ističe Bergman.
Kako beba doživljava odvojenost od majke?
Odvajanje od majke novorođenče doživljava kao opasno po život i to uzrokuje disregulaciju tjelesne fiziologije, rad srca, temperaturu, način spavanja, izlučivanje kortizola i na slabljenje imuniteta. Odvajanje uzrokuje i stres i vodi proizvodnji hormona stresa kortizola. Dr. Bergman mišljenja je i da prerano rođene bebe trebaju stalno biti uz majku.
Kontakt koža na kožu je dokazano u dugogodišnjim istraživanjima i mora početi s rođenjem, a poslije se i nastaviti.
Njegova iskustva pokazala su i da bebe koje su odvojene od majke puno lošije spavaju i teško uspostavljaju ciklus spavanja.
Zašto majke ne smiju ostati same?
Majke ne treba ostaviti same zato što se one tada osjećaju sigurno i mogu se potpuno posvetiti bebi, što je iznimno važno. U prvim tjednima nakon poroda, majkama je važno pružiti podršku, potporu, utjehu, pomoć i sigurnost. Istraživanja su pokazala da prisutnost doule na porodu povećava oksitocin i snižava fetalni distres.
Babica također snižava kortizol, a otac utječe na povećanje dopamina (hormona ugode). To sve omogućuje majci da se osjeća sigurno i opušteno.
Ako su nakon poroda u kući prisutni i drugi zreli, odrasli ljudi, majka se tada u potpunosti može baviti djetetom. Dijete će radi toga biti smirenije, bolje će jesti, spavati i razvijati se, a majka će manje biti pod stresom.
Dr. Bergman kaže da se sve može svesti na sljedeće:
Fetus pita "Jesam li siguran?". Ako se osjeća sigurno, njegovo tijelo će proizvoditi oksitocin.
Ako osjeća da nije sigurno, proizvodit će vazopresin, hormon stresa, a potom i kortizol.
Koliko dugo treba pustiti bebu i mamu da budu u kontaktu koža na kožu? Sve dok beba ne pokaže da joj je dosta, zaključio je Bergman.
