Kako se približava održavanje lokalnih izbora u Mostaru, sve se više govori o izbornim kombinatorikama za izbor Gradskoga vijeća, unutar pojedinih nacionalnih blokova zajedno se okupljaju čak i oni koji su naizgled politički protivnici. Jednako kako je puno nepoznanica čime će rezultirati izborni proces koji se prvi put nakon 12 godina održava u gradu na Neretvi, nedavno je potaknuta rasprava o tome koliko glasova treba za izbor gradonačelnika kroz posredni izbor u Gradskom vijeću nakon trećega kruga, piše Večernji list BiH.
Nametnuti Statut
To je rezultat nametnutog prijepornog Statuta Grada Mostara koji nije najpreciznije propisao kakva je većina dovoljna za izbor prvog čovjeka grada. Naime, u članku 44. Statuta definira se pitanje izbora gradonačelnika. On može biti izabran samo iz reda izabranih gradskih vijećnika, a procedura njegova izbora kreće na prvoj sjednici Gradskog vijeća nakon izbora.
Uz ispunjavanje formalnih procedura da svaki gradski vijećnik ima pravo nominirati kandidate iz reda izabranih vijećnika te da taj kandidat mora izjaviti u pisanoj formi da prihvaća kandidaturu, problem nastaje s tumačenjem stavka pet ovoga članka u kojemu se definira način izbora gradonačelnka.
Statut definira tri izborna kruga za izbor nasljednika Ljube Bešlića, najdugovječnijega mostarskog gradonačelnika. Dvotrećinska većina glasova izabranih gradskih vijećnika potrebna je za izbor gradonačelnika u prvome krugu. Ako nijedan od kandidata ne dobije dovoljan broj glasova u prvom krugu, u drugome krugu bira se između dva kandidata koja su dobila najveći broj glasova. Ako je uslijed neriješenoga ishoda izbora među kandidatima u prvom krugu nemoguće utvrditi koja su dva kandidata dobila najveći broj glasova, organizirat će se poseban krug za ove kandidate kako bi se izvršio odabir kandidata ili kandidatâ koji će se kvalificirati za drugi krug. Ako ponovno nijedan od preostala dva kandidata ne dobije dvotrećinsku većinu glasova u drugom krugu, vrši se treći krug izbora. Na taj je način Mostar 2008. godine dobio gradonačelnika. U trećem krugu jednostavna većina glasova izabranih gradskih vijećnika potrebna je za izbor gradonačelnika od dva kandidata. Ako dobiju isti broj glasova u trećem krugu, mlađi od ta dva kandidata bit će izabran za gradonačelnika.
Upravo odredba da je u trećem krugu potrebna jednostavna većina izabranih gradskih vijećnika stvara dosta nejasnoća, kao i to da u slučaju neriješenoga rezultata gradonačelnik postaje mlađi izabrani vijećnik. Naime, jednostavna većina, po jednome tumačenju, može biti i u slučaju da netko prigodom glasovanja dobije 11, a drugi kandidat 10 ruka. No, po drugome tumačenju, to znači 18 ruka, odnosno natpolovična većina od ukupnog broja gradskih vijećnika.
No, to u slučaju izbora Ljube Bešlića 2008. godine nije bio slučaj. Naime, u više krugova su on i Suad Hasandedić kao bošnjački prijedlog dobivali potporu 15, odnosno 14 ruka u Gradskom vijeću. Sve te sjednice bile su javne. Ta trakavica potrajala je godinu dana. Na kraju 2009. godine umiješao se OHR koji je preporučio održavanje sjednice Gradskog vijeća na kojoj se tajno glasovalo.
Izborni zakon za Statut
Tu je odluku visoki predstavnik donio 30. listopada 2009. godine iako to pitanje tajnog ili javnoga glasovanja, međutim, također nije jasno definirano u gradskom Statutu. Tada je Bešlić dobio potporu 17, a ne 18 vijećnika. Nije također jasno je li ova odluka OHR-a vrijedila samo 2009. ili će se smatrati kao tumačenje za predstojeće izbore u slučaju da se ponove identični prijepori. Treći kut priče, koji bi također mogao usporiti izbor novoga mostarskog gradonačelnika, leži u činjenici da je političkim sporazumom iz Mostara u lipnju ove godine definirana izmjena gradskog Statuta onako kako je to tražila bošnjačka strana. Dio hrvatskih stranaka iz BiH traži da se taj dokument usvoji zajedno s novim Izbornim zakonom. •
