Ne postoji nijedna stranka s bošnjačke ljevice koja u predizbornoj kampanji nije istaknula kako će nakon sljedećih izbora nametnuti unitarni model “jedan birač - jedan glas” te tako “uvesti” demokraciju u BiH i ukinuti “ruski model” konstitutivnih naroda, piše Večernji list BiH.
Građani i samo građani
Posebno agresivni u propagiranju takvog raspleta su iz nekoliko stranaka čiji je potencijal na donjem limitu prelaska izbornoga praga, no svojom su iznimno agresivnom retorikom, koja se uklapa u velikobošnjački nacionalizam, te narative uspjeli nametnuti kao dominantne. Svoje stavove o većinskoj demokraciji objašnjavaju time kako takav sustav vlada na Zapadu, u zemljama Europske unije, pa čak i susjednima Hrvatskoj i Srbiji. Nakon toga, logično, stiže otpor, ponajprije Hrvata u BiH, koji pokušavaju očuvati vlastiti politički subjektivitet, a onda i nacionalni identitet, čiji je koncept još snažnije inzistirati na jednakopravnosti s drugim dvama narodima.
U biti, radi se o dvama konceptima, koja su u praksi, ali i u teoriji, iscrpljena, zbog čega će odgovornost svih aktera, i ne samo političkih, nakon sljedećih izbora biti u pronalasku rješenja - izlaska iz sadašnje situacije koja je u konfliktu. Očuvanje sadašnjeg nacionalnog koncepta već se počinje sudarati s tekovinama moderne Europe dok, pak, navodno građanski, a ustvari model koji bi se okončao hegemonijom, vodi neminovno novome sukobljavanju.
Samo prije 28 godina identičan se scenarij odvijao u Jugoslaviji, a autori koji pokušavaju napraviti “iskorak prema demokraciji” doslovno perpetuiraju uzorak Slobodana Miloševića koji je doveo do najvećeg krvoprolića na tlu Europe nakon II. svjetskog rata.
Loša iskustva iz povijesti
Naime, Miloševićeve ambicije su bile identične - uvesti “građanski” sustav “jedan birač - jedan glas” na razini Jugoslavije, što je dakako bilo rezultat činjenice da su Srbi bili većina u toj zajednici. Drugi njegov cilj, prema srpskim izvorima iz toga vremena, bio je ukinuti ravnopravnost jugoslavenskih republika (u prijevodu naroda) koje su zajamčene Ustavom 1974. godine.
Takvo što danas korespondira s pokušajima ukidanja odredbi Ustava koji jamči ravnopravnosti naroda. I treću stvar koju je Milošević već izveo bilo je nasilno nametanje Sejde Bajramovića umjesto Rize Sapunxijua, koji je ustvari bio izbor kosovskih Albanaca i koji mu je koristio za vratolomije u saveznom Predsjedništvu. Za dobrobit BiH i njezinih naroda potrebno je prestati odgađati uređenje nacionalnog pitanja, ponajprije između Hrvata i Bošnjaka.
Taj bi novi preporođeni odnos mogao onda rezultirati i putom BiH ka građanskoj državi i društvu Europe. U suprotnom, BiH će ostati zemlja bez nade s dugoročno orijentiranim narodima koje jedino ujedinjuju mržnja, podjele i sukobi. •
