Prvi od koraka koje će vlasti Bosne i Hercegovine trebati ispuniti, naravno, uz ispunjavanje uvjeta za određivanje datuma početka prije negoli se zakaže međuvladina konferencija EU-a s ovom zemljom, bit će imenovanje glavnog pregovarača.
Odnosno, množine u ovome slučaju jer bi institucija glavnog pregovarača trebala imati angažiranu trojicu dužnosnika koja bi se rotirala, doznaje Večernji list. Naravno, takva logika slijedi cijelu arhitekturu vlasti u Bosni i Hercegovini i aranžmana koji su usuglašeni prekidom rata i uspostavom mira. Ured glavnog pregovarača imao bi, dakle, jednoga hrvatskog, srpskog i bošnjačkog predstavnika koji bi se po zamisli vladajućih stranaka rotirali svakih osam mjeseci ili pak godinu dana. Uostalom, kao što je slučaj s vodstvom obaju domova državnoga Parlamenta, odnosno Predsjedništva BiH te niza drugih važnih institucija.
“Izdaja Bosne”
O imenovanju glavnog pregovarača i njegovih zamjenika bilo je riječi prigodom nedavnog susreta čelnika pet vladajućih hrvatskih, bošnjačkih i srpskih stranaka, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, SNSD-a Milorada Dodika, SDP-a BiH Nermina Nikšića, Naroda i pravde Elmedina Konakovića te Naše stranke Edina Forte s povjerenikom Europske unije za susjedstvo i proširenje Olivérom Várhelyijem. Na tome je sastanku, kako se doznaje, Dodik inzistirao da srpski predstavnik bude prvi čovjek u ulozi glavnog pregovarača s Europskom unijom, čime se načelno nije protivio ni jedan politički lider Hrvata i Bošnjaka jer će ta pozicija ionako biti rotirajuća. Nakon što je čelnik Republike Srpske izišao javno sa zahtjevom da srpski predstavnik bude prvi glavni pregovarač, počelo je ponovno treniranje nacionalističkih, mitomanskih narativa kako bi tako mogli biti izdani interesi Bosne, Bošnjaka, države... Postoje načelne ideje o tome tko bi mogli biti glavni pregovarači, no odluka definitivno nije donesena, a teško to mogu biti ministri iz Vijeća ministara BiH jer se radi o opsežnom, složenom, stručnom poslu koji zahtijeva gotovo isključivu posvećenost ovome poslu. Inače, glavni pregovarač za članstvo u Europskoj uniji ima ključnu ulogu u procesu pregovaranja, no to će u slučaju BiH podrazumijevati, prije svega, postizanje kompromisa između predstavnika triju naroda i svih razina vlasti u BiH. Tako da je manipulativno tvrditi kako glavni pregovarač može donositi odluke koje bi mogle biti štetne za državu BiH jer o svakom pitanju usuglasiti se mora mehanizam koordinacije, a koji pak posve odražava složenu bit ove zemlje. Prema “opisu posla”, glavni pregovarač vodi pregovarački tim i razrađuje stajališta za pregovore s Europskom unijom. Prije bilo kakvog posla BiH će morati utvrditi pregovarački okvir, što je najvažniji dokument koji bi obuhvatio sva iskušenja kojima će se zemlja, ali i Europska unija s druge strane baviti u vremenu ispred. Glavni pregovarač i njegovi sugovornici upravo bi radili po hodogramu koji će se utvrditi tim dokumentom.
Vrh piramide
A to podrazumijeva da on obavlja izravne razgovore s glavnim pregovaračem na strani Europske unije i relevantnim sudionicima u Europskoj komisiji i zemljama članicama Unije, što apsolutno nije za zanemariti. Glavni pregovarač koordinira proces pregovora kako u zemlji tako i prema EU. Organizacijski je na vrhu “piramide” i nadzire cijelu pregovaračku strukturu. No, taj proces, međutim, nije zamračen te se odvija iza birokratskih ureda ili pak s političkim spletkama. Ovi pregovori, da bi uspjeli, moraju biti transparentni, a glavni pregovarač i njegov tim trebaju informirati javnost o svim bitnim segmentima pregovora. Uloga glavnog pregovarača ne može se promatrati odvojeno od ostatka tima jer je riječ o timskom radu. Uz glavnog pregovarača, cijeli njegov pregovarački tim detaljno razrađuje plan djelovanja, analizira zakonodavstvo i provodi tzv. skrining kako bi uskladio zakonodavstvo BiH s pravnom stečevinom Europske unije. Uostalom, što je bio slučaj i sa svim drugim zemljama koje su u postupku pregovora ili su pak danas punopravne članice Europske unije. A taj proces posve sigurno neće biti jednostavan, lagan i brz za BiH. Posebice oko dijela poštivanja ljudskih prava, uspostavljanja demokratskih standarda te pravne države. •
