Početak gradnje Pelješkog mosta izazvao je u političkim krugovima u Sarajevu lavinu negativnih reakcija i privremeno bacio u drugi plan unutarnje predizborne bitke oko izmjena izbornog zakonodavstva u toj zemlji. Bošnjačka i hrvatska politika u Bosni i Hercegovini različito gledaju na oba ta pitanja koja su podjednako, svako na svoj način, važna za budućnost dviju zemalja i hrvatskog naroda u cjelini.
– Ovi ljetni dani vjerojatno su idealna prilika da odete u Neum i pogledate prometni kolaps koji ga okružuje. Mnogi građani BiH dolaze na odmor u Neum. I Bošnjaci koji dođu u Neum zbog gužvi odmah požele gradnju Pelješkog mosta. Pa zar svakom realnom političaru ove zemlje ne bi trebao biti interes da svog građanina poštedi mrcvarenja na godišnjem odmoru i jedinoj općini na moru u BiH omogući nesmetan i zdrav turistički i gospodarski razvoj. To se može ostvariti gradnjom Pelješkog mosta. Osim ako iza poteza bošnjačkih političara ne stoje partikularni, politički, strateški, osobni ili možda neki drugi interesi – kaže u razgovoru za Obzor hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović odgovarajući na pitanje o iznimno negativnim reakcijama iz Sarajeva na početak gradnje Pelješkog mosta.
Bez obzira na to koji su od tih interesa u pitanju, činjenica je da su bošnjački političari ujedinjeni u protivljenju gradnji Pelješkog mosta. Vaš kolega u Predsjedništvu BiH Bakir Izetbegović pisao je i pisma, žalio se EU, a najavljuje i tužbu protiv Republike Hrvatske. Kako ćete se vi postaviti u ovoj situaciji?
Ima mnogo pitanja oko kojih su u BiH suprotstavljeni stavovi. Kolega Izetbegović i predstavnici njegove SDA pokušali su ovih dana za potrebe predizborne kampanje ponovno otvoriti to pitanje kako bi poslali poruku glasačkom tijelu. Tužbe nema bez suglasnosti cijelog Predsjedništva, a takve suglasnosti niti ima niti će je biti. Također, svatko od nas trojice može u tom kapacitetu komunicirati s institucijama EU, pa i kolega Izetbegović, a isto ću učiniti i ja. Međutim, to se ne može bez suglasnosti sve trojice članova raditi u ime Predsjedništva, odnosno države BiH. Osobno mislim da je Pelješki most strateški interes hrvatskog naroda u cjelini, ali i interes BiH. Stavljati ga u bilo koju drugu konotaciju nije dobro s pozicije BiH bez obzira na to čime to netko pravdao. Što se prije napravi Pelješki most, svima će nam biti bolje.
BiH je zbog neriješenih međunacionalnih odnosa u permanentnoj krizi. Koliko je ona danas ozbiljna i opasna?
Isto kao i sve krize kroz koje je BiH prolazila, od rata do danas, i ova je isto toliko i ozbiljna i opasna. Ali hladne glave i s mnogo razumijevanja u međusobnom razgovoru prevladali smo sve krize do sada, manje ili više uspješno, pa ćemo i ovu. Vjerujem da ćemo u vremenu ispred nas, a pogotovo nakon izbora, kada se smanji oštra izborna retorika, opet sjesti za stol i istinski pokušati riješiti neka od ključnih pitanja za funkcioniranje države.
Zbog stalnog preglasavanja reforma izbornog zakonodavstva imperativ je za Hrvate u BiH. Ipak, u izborni proces ušlo se bez izmjena Izbornog zakona, a time i jasnih pravila za provedbu izbornih rezultata. Hoće li se i kako provesti rezultati izbora?
Nažalost, nije bilo dovoljno političke razboritosti u bošnjačkom političkom korpusu da se razumije kako istinski duh BiH počiva na međusobnom uvažavanju triju konstitutivnih naroda i ostalih, i da se izborna volja svakog naroda i građanina treba poštovati. Da smo uspjeli promijeniti Izborni zakon, odnosno da smo osigurali legitimno predstavljanje svih naroda, onda bi stvari sigurno izgledale drugačije. Vjerujemo da i dalje postoji tračak nade da može doći do konačnog i istinskog dogovora, ali u idućem razdoblju moramo učiniti sve da osiguramo izbor legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, bez obzira na Izborni zakon.
Što ako se to ne dogodi i Hrvati ne uspiju izabrati svoje legitimne predstavnike u tijela vlasti?
Prije svega, mi, kao i hrvatsko, moramo dovoljno animirati i bošnjačko glasačko tijelo kako se ne bi dogodilo da imamo nelegitimne nacionalne predstavnike u tijelima vlasti. Uvjeren sam da imamo dovoljno mudrosti, primarno među Bošnjacima unutar Federacije kao izborne jedinice, da se to ne dogodi. No, ako se dogodi, onda imamo vrlo ozbiljan problem. Teško ćemo u jednoj takvoj situaciji moći implementirati izborne rezultate i izvjesno je da bismo mogli ući u nesagledive krize. Ja sa svoje strane činim sve što mogu da se ono što nismo uspjeli izmjenama Izbornog zakona formalno dogodi na terenu, da dobijemo legitimne nacionalne predstavnike. U svakoj drugoj varijanti trebat će nam mnogo više umješnosti da upravljamo procesima.
Većinski bošnjačke stranke “guraju” federalni izborni zakon. Zašto su hrvatski politički predstavnici protiv njega i kakve su posljedice eventualnog usvajanja i primjene tog zakona?
Provedbu presude “Ljubić” pokušava se riješiti suprotno samoj toj presudi Ustavnog suda BiH i Ustavu BiH, na pogrešnoj razini i u pogrešnom parlamentu, prijedlogom koji ne provodi ništa od onoga sto je Ustavni sud proglasio neustavnim, nego se odredbe koje je sud odbacio pokušava formalno legitimirati na proceduralno suspektan i neprihvatljiv način te Federaciju BiH pretvoriti u entitet samo bošnjačkog naroda. Sve je vrlo jasno i zbog toga smo protiv tog zakona.
Međunarodni dužnosnici u BiH, što javno, što tajno, podupiru taj bošnjački prijedlog. Kako vi gledate na takav odnos, prije svega EU i SAD-a, prema pitanju Izbornog zakona i legitimnog predstavljanja naroda u BiH?
Mnogi međunarodni dužnosnici, a posebno predstavnici EU i veleposlanstva SAD-a u BiH, pokušali su pomoći domaćim političarima da se kroz više krugova međusobnih pregovora postigne rješenje pitanja Izbornog zakona. Na tome im iskreno zahvaljujem. Vjerujem da bismo, da je njihov angažman počeo i ranije, uspjeli postići dogovor. Smatram da je legitimno predstavljanje naroda osnova koju svi međunarodni sugovornici razumiju i podupiru i da se samo na tim principima može graditi europska BiH.
Znači li to da kod međunarodnih dužnosnika nema pristranosti kad su u pitanju procesi i rješenja u BiH?
Evidentno, jedan dio predstavnika međunarodnih administracija traži jednostavno najlakša rješenja za sebe. Pragmatični su i traže lagana rješenja, a jedno od njih je i da Bošnjaci ondje gdje su brojčano jači mogu dominirati i da će se to u nekoj prešutnoj varijanti i prihvatiti. Premda, sve ozbiljne administracije razmišljaju mnogo odgovornije.
Iz Sarajeva vama osobno, pa i političkoj opciji koju predstavljate, često zamjeraju bliskost i suradnju s Miloradom Dodikom. Zašto se hrvatski predstavnici u BiH danas lakše dogovaraju s Dodikom nego s bošnjačkim strankama i liderima?
To je tema koja se često reciklira u različite svrhe. Zaista ne vidim ništa sporno u svojoj suradnji s Miloradom Dodikom, iako se ona na sve načine pokušava negativno obojiti. Ne birajući sredstva, pokušava se kroz prizmu te suradnje, ali i neovisno o njoj, mene prikazati kao nekoga tko dijeli BiH, tko je protiv europskih i civilizacijskih vrijednosti, ili da sve što činim, činim za osobni interes, a protiv BiH i slično. Sve su to neistine kojima se izravno napada mene, a neizravno i HDZ BiH i HNS i cijeli hrvatski korpus.
Često ističete da su Hrvati zapravo predvodnici, a možda i jedini zagovornici europskog i NATO puta BiH? Neki vam i prigovaraju zbog takvih ocjena?
Mislim da mogu ustvrditi da su Hrvati u BiH jedini istinski zagovornici puta BiH u EU i NATO. Osobno sam u ovom tekućem mandatu člana Predsjedništva BiH na ovome neumorno radio. Da nije bilo takvog djelovanja, uvjeren sam da mi do danas ne bismo predali zahtjev za članstvo u EU, a duboko vjerujem da bismo već sada imali i kandidacijski status i akcijski plan za članstvo u NATO da postoji spremnost za istinsko poštovanje i provedbu odluke Ustavnog suda. To sam ponovio sigurno stotinu puta i opet ću – mi drugog puta osim euroatlantskoga nemamo i siguran sam da se inzistirajući na tom putu neću umoriti.
Utjecaj Rusije i Turske u BiH teško je zaobići, kao i njihovu naklonost srpskom, odnosno bošnjačkom narodu i vladajućim elitama tih naroda. Na koga se Hrvati u BiH, osim Zagreba, mogu osloniti u međunarodnoj zajednici?
I jedna i druga država koje ste spomenuli naše su prijateljske zemlje. Isto tako doživljavam i djelovanje Hrvatske. Sve što čini prema BiH, čini na obostranu korist. Naravno je da će kroz određene oblasti više skrbiti o Hrvatima u BiH. To im je i ustavna obveza. Ali sam isto tako siguran da nikada nisu i neće učiniti ništa što bi bilo na štetu jednog ili drugog naroda u BiH. Uvjeren sam da tako djeluje cijela međunarodna zajednica.
BiH se suočava s odlaskom stanovništva, a prema nekim podacima, prednjače Hrvati koji uglavnom imaju i hrvatsko državljanstvo, što im omogućava lakše reguliranje statusa u europskim zemljama. Kako zaustaviti demografski pad koji umnogome utječe i na političku snagu Hrvata u BiH?
Očito je da svi moramo raditi više i bolje da u ovom globaliziranom svijetu sačuvamo svoje vlastito biće od urušavanja. Tu posebno mislim na sve Hrvate koji žive u BiH. Moramo pronaći i prepoznati prave razloge zašto do toga dolazi, ne samo u BiH nego u čitavom okruženju, i mislim da to trebamo raditi zajedno s Republikom Hrvatskom. Uvjeren sam da ćemo iznaći načine i formirati zajednički odgovor na ta moderna iskušenja našeg naroda. Zato s pravom mogu reći: bit će hrvatskog naroda ovdje u BiH.
Kakav je vaš odnos prema državi BiH i njenoj budućnosti i što je najveća opasnost za njezinu budućnost – bošnjački unitarizam, srpski separatizam ili hrvatski federalizam?
Moj odnos prema BiH do kraja je iskren i nedvosmislen i u njega je ugrađeno sve ono što promišlja običan čovjek, Hrvat u BiH. BiH je naša domovina. BiH je moja i domovina svakog hrvatskog čovjeka u njoj. Međutim, sve ovo što smo do sada ugradili u BiH nismo prepoznali kao odgovor iz BiH. Odlasci iz BiH događaju se, između ostalog, i zbog toga što ljudi ne prepoznaju svoju budućnost u toj zemlji. Počesto vide opasnost u promišljanju drugog naroda, posebno ondje gdje smo izrazita manjina kao narod. Ja poštujem one koji zagovaraju građanski koncept, ali BiH će morati pronaći mjeru između građanskog i kolektivnog jer joj bez toga prijeti urušavanje u ono što će sutra biti jednostranačje, dominacija jedne nacije, vjere. Unitarizam u BiH nosi mnoga iskušenja i opasnosti. I kada se govori o podjeli BiH, moram reći da nema većeg poticaja podjeli od građenja BiH kao unitarne građanske države.
Zašto je koncept građanske države tako opasan za BiH, a posebno za Hrvate kao narod?
BiH u sebi nosi strukturu bivše države sa svim njenim obilježjima. Samo treba analizirati ono što se zadnjih desetljeća događalo. Sve ono što se događalo u bivšoj državi ponovno vrlo jasno prijeti BiH kao takvoj. BiH nije ni Hrvatska, ni Slovenija, ni Srbija, ni Makedonija, ni Crna Gora, iako ćete u svakoj od tih država naći nacionalno mješovitu strukturu stanovništva. BiH je zajednica tri konstitutivna i suverena naroda i, ako bismo to zanijekali, time bismo zanijekali činjenicu da se na zadnjem popisu stanovništva više od 95 posto stanovnika izjasnilo pripadnikom jednog od tri konstitutivna naroda. To se ne smije negirati. Bošnjaci su nekoliko godina prije popisa unutar sebe vodili različite rasprave kako bi došli do stava kako se izjasniti na popisu. To je za njih bila strateška odluka i usuglasili su se da se ne trebaju izjasniti ni kao „građani“ ni kao „Bosanci“ ni kao „Muslimani“, već kao „Bošnjaci“. E sad kada je to na popisu bilo tako i kada ste dobili rezultat da vas je na popisu više od 50 posto, sad ćete opet to zanijekati i transformirati u građanski koncept. To neće ići. Ne želim uvrijediti mnoge čestite ljude koji iskreno na građanskom konceptu vide uređenje modernog, europskog društva, ali mnogo je onih koji danas kažu “s Hrvatima smo igrali predobro, moramo prema njima biti mnogo žešći”. Takva retorika, a čujemo je i ovih dana, jasno nam govori što bi se s Hrvatima dogodilo kada bi BiH postala građanska država.
Već smo govorili o kritikama na vaš račun pa se možemo dotaknuti još jedne tvrdnje vaših oponenata, a to je da vi i stranka koju vodite ne vodite dovoljno računa o Hrvatima Posavine i Bosne, odnosno da su vam Hrvati Hercegovine prioritet?
Kad netko želi umanjiti vjerodostojnost i utjecaj vaše politike, naravno da će vam podvaliti puno takvih stvari, pa i to da ne vodimo računa o Hrvatima u Posavini ili Bosni u onoj mjeri u kojoj skrbimo za Hrvate u Hercegovini. Istina je potpuno obrnuta. Osnova mog političkog rada je Hrvat Posavine, Hrvat Središnje Bosne pa tek onda, rekao bih, Hrvat Hercegovine. Praktičnim radom nastojimo eliminirati utjecaj onih koji žele napraviti podjele među Hrvatima jer, kada podijele Hrvate, onda su trajno “riješili” i hrvatsko pitanje u BiH. Onda Hrvati prestaju biti politički narod u BiH. Zato mi imamo jednak pristup svakom Hrvatu u BiH, kako bismo stvorili uvjete za opstanak i povratak.
Koliko je suradnja s institucijama Republike Hrvatske važna i na koji način po vama Hrvatska može konkretnije i kao članica EU pomoći svojim sunarodnjacima u BiH?
Osobno mislim da zajedno moramo stvarati i poticati socijalne, razvojne i gospodarske projekte. Moramo pronaći nove izvore financiranja tih projekata i stvoriti ambijent da naši mladi ljudi mogu u BiH graditi svoju budućnost i obitelj. A mi sami moramo neprestano raditi na europskom putu BiH, kao racionalne države po mjeri svih triju njenih konstitutivnih naroda i svih njenih građana.
Često ste gost na Pantovčaku i u Banskim dvorima u Zagrebu. Jesu li zaista odnosi između dva brda zategnuti? Odnosno, osjećate li vi njihove šumove u komunikaciji?
Šumova u komunikaciji nema, ali ih vjerojatno kreiraju oni koji komunikaciju nastoje na sve načine ometati ili je predstavljati onakvom kakva nije.
Već sam nekoliko puta spomenuo da od vremena pokojnog predsjednika Tuđmana već dugo na mjestu predsjednika RH, predsjednika Vlade i Sabora, nismo imali ovako složne osobe koje probleme i pitanja Hrvata u BiH, što je za mene najznačajnije, percipiraju s potpunim razumijevanjem. Stoga je i potpora koju od njih dobivamo jasna i nedvojbena.
Je li BiH jedina tema oko koje postoji to jedinstvo u stavovima predsjednice i Vlade?
Mislim da danas dužnosnici u Hrvatskoj imaju ujednačena stajališta oko problema, a druga je stvar kako naći rješenja za određena krizna žarišta. Primarno je danas jedna od tema ekonomska situacija i odlazak mladih ljudi i naravno da tu postoji bezbroj različitih viđenja dinamike kako iz toga izići. Premda, da je to lako riješiti, lako bi se i dogovorili. A što se tiče BiH, postoji zajednički stav većine stranaka, predsjednice, predsjednika Sabora i premijera. Ja sam se s premijerom, koji je i predsjednik HDZ-a, našao na radnoj večeri, dugo smo razgovarali o svim temama, uključujući one ekonomske. Razgovarali smo tako i o izgradnji tvornice za preradu hrane Podravke u Hercegovini koja bi mogla biti pokrenuta već iduće godine. Da zaključim, uvjeren sam da će se svi oni pojaviti u idućih mjesec i pol u BiH kako bi nam dali snažnu potporu da osiguramo legitimno predstavljanje ne HDZ-a, već hrvatskog naroda.
Nakon Srbije i Hrvatske problem s migrantima prelio se u BiH, ali za razliku od ovih zemalja, u BiH se i na to gleda kao politički problem. Stranke, entiteti sukobljavaju se i zbog toga. Zašto?
Zato što ne postoji jedinstven stav o tome tko se treba brinuti o tom gorućem problemu. Odgovornost se tvrdoglavo s državne razine prebacuje na niže razine vlasti koje nemaju dovoljno ni novca ni kapaciteta, a na kraju krajeva, ni mogućnosti ni znanja da se suoče s tim problemom. Vidjeli smo da su i mnogo snažnije zemlje, u svakom smislu, imale velikih problema s migrantima. Međutim, BiH mora naći načina, zajedno s međunarodnim partnerima, da prevlada tu situaciju. Nadam se da neće doći do ozbiljnijih ekscesa jer trebamo imati na umu da je predizborna kampanja i da može doći do manipulacije tim ljudima.
Može li BiH postati hot-spot za ilegalne migrante koji se pokušavaju domoći EU?
Ona je to već danas. Mi to šutke prihvaćamo. Svi predstavnici naših sigurnosnih agencija to potvrđuju, ali mi se ne možemo dogovoriti kako iznaći rješenje, jasno je kako će završiti zatvaranje oči na ulazak migranata u BiH i traženje rješenja samo za one koji već uđu u BiH. Oni će u konačnici ostati u BiH i netko će nam davati financijsku ili humanitarnu pomoć za njih. Time bi se BiH destabilizirala sigurnosno i politički iako broj migranata još nije tako dramatičan.
Što onda vidite kao rješenje?
Mi smo ponudili u razgovorima s nadležnim institucijama nekoliko koraka. Prvi je da odmah zatvorimo granicu. Drugi je da rok od 14 dana za podnošenje zahtjeva za azil skratimo na 24 sata. Ako znamo da nitko od tih ljudi ne može dobiti azil, jer su ekonomski migranti, jasno je da oni ovih 14 dana koriste samo kako bi se pripremili za prebacivanje preko teritorija BiH, jer njima se upravlja izdaleka. Uz sebe su vezali i veliki broj profitera iz cijele regije koji od toga rade “biznis” pa je prebacivanje migranata danas unosnije od trgovine drogom.
Prvi put u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava na finalu u Rusiji bili su predsjednici iz dviju država koji su predstavljali jednu reprezentaciju. Moglo bi se reći da ste uz predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i vi predstavljali bar onaj dio hrvatske reprezentacije iz BiH, poput Dalića, Lovrena, Rakitića, Ćorluke, Kovačića, Mandžukića, Jedvaja. Kakav je u tom kontekstu bio osjećaj u Moskvi?
Neponovljiv. Uistinu sam se osjećao ponosno bodreći nacionalni tim svih Hrvata, ali s dozom dodatne sreće zbog svih onih koje ste vi nabrojili, a koji su porijeklom iz BiH. I taj tim pokazao je neraskidivu vezu Hrvata iz BiH s Hrvatskom, kao jedan narod koji povezuju dvije domovine.
Kako ste doživjeli reakcije u BiH na uspjeh hrvatske reprezentacije, posebno među Bošnjacima i Srbima?
Siguran sam da je velik broj žitelja BiH navijao za Hrvatsku. Neki su to radili javno, neki šutke, ali ako sam ja dobio na stotine poziva Bošnjaka i Srba koji su mi čestitali na ovom uspjehu, to dovoljno govori o raspoloženju u BiH prema onome što je napravila hrvatska reprezentacija u Rusiji. Uostalom, u toj reprezentaciji mnogo je onih koji su podrijetlom, rođenjem ili na drugi način vezani za BiH, tako da je među Bošnjacima i Srbima golem broj onih koji su navijali za Hrvatsku. Naravno da ćete u komentarima na internetu naći svega, ali ukupne reakcije i odnos prema tom uspjehu smatram više nego pozitivnim. •
