Smrt čovjeka u Mrkonjić Gradu kojeg su rastrgali vukovi mnogi su opisali kao užasnu, bolnu, stravičnu... U načelu, radi se o nečem uznemirujućem i strašnom, međutim, sama smrt koja se dogodila neposredno prije nego što su životinje napale nije nužno bila bolna. Naime, nesretniku se vjerojatno dogodila tzv. bijela smrt, koju je legendarni hrvatski alpinist Stipe Božić kroz jednu svoju priču opisao kao ugodnu, piše Večernji list BiH.
Umiljata smrt
- Bila je to vrlo hladna noć, vjetar je puhao s Tibeta i raznosio snijeg sa zaleđenih bokova sjeverne strane Everesta. U bazi su nas gotovo prekrižili jer su izgubili radijsku vezu s nama nakon što nam je crkla baterija. Sjećam se da sam cijelu noć drhtao i pokušavao tući cipelom o cipelu. Najveća opasnost bila je da ne zadrijemamo i zaspimo jer bi nas to odvelo u sigurnu “bijelu smrt”. Ona je umiljata i lako prevari čovjeka. Zbog gubitka tjelesne topline krv se povlači u vitalne dijelove organizma pa uskoro čovjek dobije osjećaj ugode i topline. Snježne pahuljice postaju meko paperje, a snijeg udoban ležaj, sve dok čovjek ne zaspi, ohladi se i umre - objasnio je Božić ovaj fenomen.
Za čovjeka koji je preminuo u Mrkonjić Gradu takva smrt bila je u kombinaciji s alkoholom. Naime, nesretni čovjek je u posljednje vrijeme imao psihičkih problema, a dodatne tegobe stvarala je sklonost alkoholu. Osim Božićevih riječi, smrt se opisuje kao ona koja nastaje pod specifičnim okolnostima. Zanimljiva je teza da je glavni uzrok ovakve smrti upravo alkohol.
- Nesretnik teško hoda, tetura, pridržava se za predmete dok hoda. Vid je pomućen. Nesretnik u jednom trenutku pada i brzo ga hvata san, uvjerava ga da može malo prileći. Nadalje, temperatura radi svoje, a snijeg pokriva tragove - opisano je.
Bespomoćnost čovjeka
U BiH s vremena na vrijeme dogode se tragični slučajevi, a jedna od najtežih zima bila je ona 2012. kad je više ljudi preminulo te je zabilježena pojava “bijele smrti”. Uz navedeni osjećaj prije smrti, najgore je kad čovjek osjeti da je bespomoćan, da se ne može pomjerati i to je jedno suočavanje sa stvarnošću gdje ostaje samo nada da će se netko što prije pojaviti. Ako se to ne dogodi, nažalost, događa se ono što smo opisivali u prethodnim rečenicama. Stoga na dulja pješačenja ne treba ići sam i važno je ne konzumirati alkohol prije izlaska na niske temperature i snijeg.
