Proizvođači lubenica iz doline Neretve žale se kako se ove godine i vrijeme urotilo protiv njih. Kažu - kako drugačije objasniti presedan da su zajedno na tržište stigle rane južnohercegovačke i bijeljinske lubenice. Tragom tih tvrdnji za komentar smo zamolili Marinka Merdžana, jednog od vodećih proizvođača lubenica u čapljinskom kraju:
“Dugi intervali kišnog vremena, kiša - sunce, kiša - sunce…, doveli su do produljenog zrenja naše lubenice za desetak dana i to one rane, pokrivene, tako da smo se susreli s bijeljinskom, zbog čega su nastali problemi u otkupu i plasmanu. Došlo je do ‘sudara’ roba na tržištu, kako mi to kažemo, iako se lubenica sve do potkraj srpnja uvozila iz Albanije, Crne Gore, Makedonije…, bez ograničenja i bez reda. To je potpuno nereguliran sustav slobodnog tržišta i toga nigdje nema nego kod nas”, ističe Merdžan te na upit u kojoj će se mjeri kasnije dozrijevanje odraziti na proizvođače lubenica iz doline Neretve, nastavlja:
“Prvo je došlo do problema u otkupu pa je onda zakrčeno tržište, kako će ići dalje, ne znamo ni mi. Na veletržnici u Tasovčićima uvijek se nešto proda, međutim, to su manje količine jer je Bosna već prešla na lubenicu iz Bijeljine, Lijevče polja i Semberije, koji su im bliže. Manjak kamiona iz Bosne osjeća se već tjedan dana jer se gore tovari. Jedina sreća pri ovom zakrčenju je toplo vrijeme pa je lubenica ipak tražena”, ističe Marinko Merdžan.
Govoreći o činjenici da u proizvodnji lubenica Hercegovina gubi komparativnu prednost - topliju klimu, Merdžan ističe:
“Klima je priča za sebe, takva je kakva je, promjenljiva i nepredvidiva. Sve je teže baviti se proizvodnjom na otvorenom, kao i svime što je vezano uz klimu i klimatske promjene. To i onaj koji se ne bavi poljoprivredom primijeti.”
Odgovarajući na upit jesu li proizvođači u okolici Bijeljine tehnološki napredovali kad su dostigli južnohercegovačku ranu proizvodnju, Merdžan kaže:
“Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske bolje pomaže svojim poljoprivrednicima od onoga Federacije. Mi nemamo poticaja za lubenicu. S druge strane, neke države oko nas imaju poticaje na izvoz. Crna Gora je izvoz lubenice stimulirala s deset eurocenti po kilogramu. Naši političari su, izgleda, svi na odmoru. Kad se to dogodi, mora se reagirati uvođenjem odgovarajućih prelevmana tako da budemo barem ravnopravni na domaćem tržištu. Sad smo diskriminirani”, naglašava Merdžan, a zatim dodaje:
“Poticaji na izvoz stvaraju dampinške cijene. Pazite, sjećam se prije koju godinu kada je Njemačka, zbog uvoza šljiva iz Bosne, uvela prelevmane od 40 eurocenti pod izgovorom da je kod nas otkupna cijena niska, dampinška, pa će uništiti njihove proizvođače. Bogata Njemačka, dakle, odmah reagira, a mi ništa”, rezigniran je Merdžan koji ističe kako su prinosi i postotak sladora jedini aduti južnohercegovačkih proizvođača.
“Samo grčka lubenica ima ono što i naša fantazija koja dosegne 13, pa čak i 14 ‘eksela’ sladora, ali to nije dovoljno kako bi se proizvodnja širila, iako za to imamo odlične uvjete”, smatra Merdžan.
Uglavnom, stjecajem okolnosti potrošači mogu birati i uživati, ovu hoću, ovu neću, cijene se kreću od dvadesetak do rijetko tridesetak feninga.
