Fra Vendelin Karačić rodio se 1942. godine. U strašnoj ratnoj godini, kad su četničke horde predvođene talijanskim postrojbama bile u krvavom pohodu Poljima, Rami i gornjoj Hercegovini. A njegov Crnač (Široki Brijeg) i druga sela Hercegovine premirala u smrtnom strahu. U pobožnoj obitelji Perića – Karačića. Njegov je otac Blago imao dva brata hercegovačka franjevca, fra Blagu i fra Jerka. Uz fra Vendelina, u fratre je pošao i bio hercegovački franjevac i njegov brat fra Zdenko. Dugi je niz godina Hercegovačka franjevačka provincija imala u svojim redovima četvoricu Karačića iz jedne obitelji.
Fra Vendelin je baštinio od svoga oca Blage spretnost i majstorsku sklonost, a Bog ga je nadario umjetničkim osjećajem i izričajem. Gotovo je cijeli svoj vijek proveo u Hercegovini, a najviše u Širokom Brijegu. Sudjeluje u životu punim plućima. Osjeća bilo i otkucaj Hercegovine. Ide na njezine nekropole, na njezine gradine, crkvine, skuplja cijeli život krhotine njezina života koje je teška povijest napravila. Iščitava ih, spaja, čuva kao dragocjenost i moći.
Bio je uzor mnogima
Fra Vendelin je bio fratar i na tom je redovničkom putu ustrajao cijeli svoj život. Već odmalena, nadahnut fratarskim životom svojih stričeva, bio je uzor svojim sestrama i svojoj braći. Izrastao iz duboke i ustrajne obiteljske molitve svoje Vide i svoga Blage, ostao je takav cijelog svog života.
Kada bi mu čovjek htio nešto iz života izdvojiti, onda bi to, uz njegov primjeran svećenički i redovnički život, bila njegova aktivnost na području umjetničkog, na osobit način u Širokom Brijegu. Itekako ima njegovih prsta i duše u osnutku Likovne akademije u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. S fra Jozom Pejićem bio je duša tog umjetničkog pokreta, što je urodilo Akademijom, a prije toga Franjevačkom galerijom i muzejom u Širokom Brijegu. Neumorno su tekle nove izložbe, neumorno se bogatilo umjetničko blago Franjevačke galerije Široki Brijeg.
I tako sve do samoga konca. Fra Vendelin je i tijekom ove godine izdavao svoje knjige, pjesme, eseje, odašiljao nekoliko pozivnica za izložbe od siječnja gotovo sve do svoje smrti. Krajem srpnja bila je proslava 30. godišnjice osnutka i rada Franjevačke galerije u Širokom Brijegu. U svakoj je njezinoj izložbi, svakoj njezinoj manifestaciji bio dušom. Neizostavno je pratio Noći muzeja, a kalendar Franjevačke galerije opet je posebna priča, kojom je Franjevačka galerija bila u mnogim obiteljima i institucijama iz dana u dan tijekom cijele godine. Sve je te kalendare osmislio i umjetnički obdario fra Vendelin.
Iskrena franjevačka duša osjećala se tako dobro u sjeni zvonika. Tu se molilo, tu se živjelo, tu su se bacanije bacale. Tu je fra Vendelin bio kod kuće, bio presretan. I na koncu svega, kako to bilježi naše življenje, dolazi bolest da bi najavila sestricu smrt, kako joj tepa sv. Franjo.
Krhak, ali prkosit i odvažan
Fra Vendelin joj je stao sučelice. Iako cijeli svoj život krhak, uvijek je bio odvažan i prkosit, ostajao je na zacrtanom i na svom životnom putu. Tako i u bolnici kroz duge dane okružen njegom i brigom liječničkog osoblja Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru.
Mnogi su se uz njegovu najbližu obitelj molili za njegovo zdravlje. O njemu se brinuo njegov franjevački samostan Široki Brijeg na čelu s gvardijanom fra Ivanom Marićem. Tiho je i na prstima njegova najmlađa sestra Mirjana uime cijele obitelji hodila svome bratu te s njim bila i nekoliko sati prije njegove smrti. Fra Vendelin, posve svjestan svojih zadnjih životnih trenutaka, brine se do zadnjeg daha da ostane dostojanstven, ostane fratar i svećenik.
Počivat će u Mekovcu sa svojom braćom. Svi se oni poznaju, a o onima starijima, iz stare grobnice, fra Vendelin zna sve. Bit će to opet lijepi i vječni susret pod sjenom širokobrijeških zvonika.
Fra Vendeline, počivaj u miru Božjem!
