Nogometna legenda Jadran Topić u proljeće 1992. godine bio je predsjednik HVO-a općine Mostar. No, imao je i dodatnu odgovornost. Tadašnji predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne Mate Boban mu je rekao da donese jednu tešku odluku. “Od predsjednika Bobana sam dobio nalog da po mojoj odluci, ako treba, napustimo Mostar”, navodi Topić.
Srebrenički scenarij
Ovo je jedno od rijetkih, ako ne i prvo, svjedočenje o mogućem povlačenju HVO-a sa slobodnih područja zapadnoga djela grada. “Sazvao sam krizni stožer i prenio im što je predsjednik poručio. Svi smo se složili da ostajemo u Mostaru po cijenu smrti”, prisjeća se Topić. Bobanov nalog pokazuje u kakvim je teškim uvjetima organizirana obrana grada na Neretvi te silini napada srpsko-crnogorskog agresora na središte Hercegovine.
“Spasili smo grad. Spasili smo ljude”, s ponosom objašnjava Topić.
Topić otkriva i na koji je način pripreman jedini izlaz iz grada u gotovo opkoljenom Mostaru. “Put spasa smo probili prije rata jer smo pretpostavljali što će se događati”.
Topić nema dvojbi što je građanima Mostara spremao agresor. “Mostaru se trebala dogoditi Srebrenica”, objašnjava okrećući se prema Liska parku u središtu Mostara koji je tijekom 1992. godine pretvoren u privremeno groblje zbog nemogućnosti pokapanja ubijenih civila i branitelja. “I ovo je mjesto pokazatelj što se ‘92. godine radilo Mostaru. Na koji način smo morali preživjeti i gdje smo morali pokapati naše mrtve”.
Bez optužnica
Posebno važnom smatra odluku ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i Skupštine općine Mostar u kojoj je obrana grada povjerena Hrvatskom vijeću obrane. “To je značajno jer smo kao HVO dobili nalog obraniti grad Mostar. Međutim, s obzirom na to kakvi smo kao narod, kod nas sve to traje tri dana i mi to zaboravimo”, ističe prisjećajući se 29. travnja 1992. godine kada je odluka donesena.
“Da smo tu činjenicu iskoristili, ne bi naši bili u Haagu”, poručuje misleći na hercegbosansku “šestorku”. Pozvao je povjesničare da se uključe i da na osnovi dokumenata sa znanstvene strane rasvijetle što se sve događalo u tom razdoblju.
Izuzimajući Vojislava Šešelja, nitko od srpskoga vojnoga i političkoga vodstva nije procesuiran u Haagu zbog zločina tijekom 1992. godine u Mostaru.
U razdoblju od tri mjeseca okupacije i opsade gotovo u potpunosti je porušen istočni dio grada koji je bio pod nadzorom srpskih snaga, srušeni su svi mostovi, osim Staroga koji je bio znatno oštećen, oštećeni ili potpuno srušeni brojni sakralni objekti, znatno oštećen zapadni dio grada, poginuli su ili ranjeni brojni civili od posljedica granatiranja i snajpera sa srpskih položaja, a u masovnim grobnicama Uborak i Sutina pogubljeno je 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su ostali u istočnom dijelu grada.
Akcijom “Lipanjske zore” oslobođena su velika područja Hercegovine, pa tako i istočni dio Mostara te brda oko grada.
