U Bosni i Hercegovini postojali su određeni strukturni sociopolitički razlozi koji su doveli do rata. Rat je zaustavljen, ali strukturni uzroci koji su do njega doveli još nisu riješeni. Suština problema leži u tome da nema minimalne suglasnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata o ustroju države i raspodjeli moći u njoj, pa samim tim ni o vrijednostima i normama zajedničkog života. Upravo te okolnosti proizvode čitav niz specifičnih problema koji sprečavaju funkcionalnu organizaciju države i društva. Glavni je protivnik postojećega ustavnog modela države i demokracije bošnjačka politička i društvena elita, čije je temeljno ideološko polazište “moderna građanska država” iza kojega se zapravo krije unitarna građanska država u kojoj bi bila institucionalizirana politička prevlast bošnjačke nacije kao najbrojnije zajednice. “Srpska nacionalna država” unutar BiH legitimirana je plebiscitom Srba, a stvorena je na temeljima “etničkoga čišćenja” i na drugim političkim akcijama tijekom rata. U Bosni i Hercegovini najteže je rekonstruirati nacionalnu ideologiju i politički program hrvatske političke elite zbog lutanja i “dvostruke politike” prouzrokovanih vanjskim ograničenjima i vlastitim nesposobnostima i nedoumicama. Međutim, problemi u zemlji ne dolaze samo od različitih nacionalnih političkih elita, nego i od međunarodne zajednice. Najveći paradoks djelovanja međunarodne zajednice u BiH ogleda se u činjenici da Europska unija Bosni i Hercegovini uvjetuje primanje u članstvo samo u slučaju snažne državnosti, ali ne želi primorati sve aktere u zemlji u tom nastojanju. Takvom licemjernom politikom je zapravo cijela zemlja postala talac Republike Srpske. Novija politološka istraživanja (Wolfgang Merkel; Claus Offe) ne idu u prilog stabilnoj budućnosti zemlje, koja pokazuju da se multietničke države znatno teže konsolidiraju kao demokracije te pokazuju da su one povijesne iznimke, a nikada trajne vrijednosti. Za napomenuti je da je Bosna i Hercegovina, prema svim kriterijima političkih znanosti, tipično podijeljeno društvo te da ona nikada nije bila idilični prostor suživota triju nacija i triju vjera. No, budući da je BiH međunarodno zadana i čuvana državna zajednica, svaki je pokušaj da se to stanje promijeni u sadašnjoj konstelaciji međunarodnih odnosa uzaludan i besmislen.
Kako bi život u podijeljenom društvu bio moguć, državu treba dosljedno urediti prema modelu konsocijacijske demokracije. Glavni uvjet stvaranja samoodržive demokratske države jest slobodno teritorijalno-političko organiziranje triju glavnih nacionalnih zajednica. Sadašnje stanje, umjetno kreiranih administrativnih granica među županijama, samo prikriva činjenicu kako je na djelu zapravo etnička teritorijalno-politička samouprava. Bosni i Hercegovini je u postojećem ustavnom okviru i geopolitičkoj situaciji ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena i time pridruživanje EU praktički nemoguće izvedivo.
