Priprava za Božić u Posavini radosnija je nego prethodnih godina nakon svih ograničenja zbog korone. Postupno se povećava i broj stanovnika jer stiže posavska dijaspora, najviše iz Njemačke, Austrije, Švicarske jer blagdan ne propuštaju provesti u rodnom kraju. Tradicija se poštuje osobito u istočnom dijelu Posavske županije, u Vidovicama, u BiH poznatima po najvećem broju svećenika i časnih sestara koje je iznjedrilo to mjesto, njih čak oko 100. Duhovna priprava u srcima i dušama vjernika u posavskom kraju redovito se obavlja svakodnevnim jutarnjim misama - zornicama. U Vidovicama smo potražili baku Anu Matanović kako bismo doznali više o tradiciji blagovanja za najradosniji katolički blagdan Božić. Unatoč bremenu od više od osam desetljeća, baka Ana uspijeva sama obavljati osnovne poslove, no za one teže, kaže nam, redovito je pazi i obilazi kći.
Prije je bilo više radosti
Dočekala nas je uz široki posavski osmijeh i gotovo uz pitanje: ako nemate vremena za kavu, ništa vam neću reći, u čemu smo zapravo prepoznali pomalo usamljenost osoba treće životne dobi. Upitali smo baku Anu kako se nekad dočekivao Božić u Vidovicama.
- Nekako je bilo više radosti i okupljanja u neimaštini. Nije bilo plastičnih borova, već sakupljanja grančica. Uoči Badnjaka pekla se pogača ljepnica, kao kruh na Božić za prvo božićno jutro. Još se sjećam radosti pri unošenju slame na kojoj smo mi djeca spavali. Bilo je mnogo molitve, one zajedničke. Morali smo svi klečati i moliti okrenuti prema križu. A što se tiče kuhinje, ona je mirisala na suhe pogačice koje su se pekle na ploči peći, posni grah gusto skuhan. Sve su to slike koje su mi pred očima ovih dana. I danas se tradicija poštuje - kaže nam baka Ana, ali nekako s nostalgijom i tugom dodaje: - No manje je smijeha i dječje radosti, a kako i ne kada nas je manje - kaže onako za sebe.
Posebna trpeza
Dan prije Badnjaka pripremaju se pečenice i tek po povratku misara s polnoćke mogu se i smiju načeti. Večera za Badnjak je posna. Jedu se najčešće bijeli gnječeni grah, riba, nemasna gibanica, suhe šljive, orasi, baš kako nam je i baka Ana pričala. Badnje jutro je veliki dan, osobito za djecu jer su ona tog jutra prvi čestitari. U Posavini je posjet misama polnoćkama tradicija koja se njeguje u svakoj župi, a božićno drvce i jaslice zadržavaju se u kući do Sveta tri kralja. Povratak u svakodnevicu Posavine bit će uz želje za dobrim zdravljem, mirom i blagostanjem uz stisak ruke i zagrljaj bližnjih.
