Božićna priča mladog umjetnika Gorana Pašalije topla je kao i sve druge. To je blagdan kada se oni koji ga slave još više približavaju, svojoj obitelji, prijateljima, ljudima dobre volje...
I za Pašaliju je taj blagdan poseban i predstavlja neprocjenjivo vrijeme provedeno s obitelji i bližnjima.
"Iako se svi veselimo narednim danima pred nama, a mnogi planiraju blagdansko putovanje meni je najljepše proslaviti Božić u toplini svoga doma. Potom izrađujem raznorazne ukrase, čestitke, dekoracije.. Uz slušanje Božićnih pjesama... A ja sam posebno angažiran u dekoriranju doma. No, Božić da bi bio idealan mora biti bijel, a tome se nadamo i ove godine. Zato ću bude li snijega blagdanske dane isokristi za uživanje uz snijeg", počinje svoju priču ovaj mladi umjetnik.
U njegovoj obitelji običaj je da zajedno večeraju na Badnji dan, nakon toga svi idu u Crkvu na misu polnoćku i tako dočekuju taj blagdan.
"Naravno na Božićno jutro svi zajedno doručkujemo i čestitamo jedni drugima, najbližima i prijateljima. Na blagdanskoj trpezi se može pronaći prije svega riba, krumpiri, salata, domaća pogača, raznorazne salate,zatim kremaste i suhe kolače, crno vino i domača šljivovica. Posluženje za Badnji dan i Božić ne mora biti bogato, ali bi trebalo biti "začinjeno" mirom i slogom cijele obitelji. Zato Božić u mojoj obitelji i jeste tako čaroban", dodaje Goran.
Goran kaže kako se i dalje raduje božićnim darovima.
"To je ostalo iz djetinjstva u svima nama pa i starijima od mene kada se po dolasku kući zatrčimo ispod božićnog drveta da vidimo poklone. I kako su roditelji uvijek znali kad smo bili maleni "namirisati" što bi to voljeli imati, prijatno se iznenadim kada vidim što se krije ispod ukrsnog papira, priča Pašalija.
Do sada je za Gorana mjesec prosinac bio poseban. Ne samo zbog Božić već i zobg drugih lijepi stvari i uspomena što ga je do sada pratilo kroz zivot.
"Kada sam prvi put uzeo kist i platno u ruku i napravio svoju prvu umjetičku sliku - to je bilo u prosincu. I od tada je sve krenulo i ušao sam u ove likovne vode te je upravo zbog toga meni ovaj mjesec najdraži u godini", kroz smijeh završava svoju priču uvijek nasmijani Goran Pašalija.