S obzirom na svoju bogatu povijest, nažalost, posebice onu ratnu, Bosna i Hercegovina i dandanas predstavlja pravo nalazište različitih artefakata, pri čemu su svakako najzanimljiviji oni iz Drugog svjetskog rata, piše Večernji list BiH.
Naime, čak 78 godina od završetka tog krvavog sukoba na tlu Europe planine, šume, jezera i rijeke u BiH još uvijek skrivaju nijeme svjedoke jednog od najkrvavijih događaja suvremene povijesti. S obzirom na intenzitet borbi koje su se odvijale u ovim krajevima, još je uvijek diljem nepristupačnih dijelova BiH mnogo neotkrivenih komada naoružanja, vojne opreme i dijelova uništenih oklopnjaka te oborenih letjelica.
Stoga i ne čudi podatak kako je BiH jedna od omiljenih destinacija za istraživače koji se bave izučavanjem Drugog svjetskog rata. Nije rijedak slučaj ni pronalazak posmrtnih ostataka vojnika te njihovih osobnih predmeta.
Tražio jedan, a našao drugi zrakoplov
Na planini Čvrsnici u posuškoj općini poznati jablanički fotograf i planinar Dženad Džino pronašao je ostatke britanskog borbenog zrakoplova Vickers Wellington. Mještani su znali da se na tom mjestu srušio neki zrakoplov, no Džino je, osim olupine zrakoplova, pronašao još mnogo toga.
Džino je informaciju o lokaciji srušenog zrakoplova dobio od tomislavgradskog planinara Marijana Đikića Manje. Zaljubljenik u istraživanje Drugog svjetskog rata, kaže, zaputio se tek u izvidnicu. A onda potpuno iznenađenje. Tražio je, zapravo, zrakoplov Spitfire, a pronašao RAF-ov Wellington. I još štošta.
- Pronašao sam ljudski kostur. Ostatke pilota ili člana posade koji je bio u zrakoplovu - priča Džino.
Istražujući dalje, doznao je i činjenicu da se u izvješćima tadašnje NDH navodi kako se na Čvrsnici nalaze ostaci britanskog zrakoplova i pet tijela u poluraspadnutom stanju.
- Do toga su razdoblja četiri britanska bombardera marke Vickers Wellington nestala, a samo se jedan vodi kao nestao sa svih pet članova posade i to bi mogao biti onaj koji je letio 16. srpnja, a koji je bombardirao rafineriju nafte u Smederevu (Srbija) te sumnjamo kako je to taj zrakoplov - kazao je Džino.
Godinama je bilo poznato da se na Čvrsnici srušio zrakoplov, no nitko se ozbiljnije nije pozabavio tom činjenicom. Tim više jer je, priča Džino, pronašao tek nešto više od 200 kilograma olupine zrakoplova koji je težio gotovo osam tona.
- Dobivam mnogo poruka, pogotovo od ljudi čije su bake i djedovi živjeli na Blidinju, pa su mi oni izvor informacija. Čak se zna da su ljudi skinuli jaknu s tog pilota, uzeli mu čizme. Kad gledate s ove točke gledišta, to je nevjerojatno, a kad se vratite u to razdoblje neimaštine, gladi, bijede i svega, to je čak bilo normalno - govori Džino.
Pronašao je i nekoliko osobnih predmeta pilota, poput prstena i amajlije. Riječ je o figurici crne mačke koja, prema britanskim, a suprotno našim vjerovanjima, donosi sreću. Osim domaćih vlasti, o pronalasku je izvijestilo britansko Veleposlanstvo, a tamošnji mediji već su došli i do eventualne obitelji, ali i fotografija posade. Ne skriva sreću zbog činjenice kako bi britanski pilot čiji su to posmrtni ostaci, ali i njegova obitelj konačno mogli pronaći smiraj. To ga, kaže, posebno raduje i zbog nade koju ova priča pruža brojnim obiteljima koje na našem području još tragaju za svojim najmilijim.
- Drago mi je što će se vratiti svojoj kući, obitelji čiji je član. Barem mi u BiH znamo koliko je obitelji koje traže jednu kost da imaju mjesto gdje će otići zapaliti svijeću ili se pomoliti. To je nešto što se ne može opisati - ističe Džino.
Pronađeni ostaci, među kojima je i čeljust, zahvaljujući DNK analizi zasigurno će olakšati postupak identifikacije i možda rasvijetliti cijeli scenarij kako je britanski bombarder završio u vrletima masiva Čvrsnice.
Džino je nakon pronalaska zrakoplova i dijelova ljudskog kostura kontaktirao britansko Veleposlanstvo u Sarajevu, a lokalna policija pedantno je pretražila cijelo područje.
Prema tvrdnjama britanskih medija motiviranih Džininom pričom, u srpnju 1944. RAF-ov bombarder Wellington nalazio se u skupini od 13 letjelica poslanih iz Regine u Italiji da izvrše bombardiranje rafineriju nafte u Smederevu u Srbiji, ali se nije vratio i ništa se više nije znalo o sudbini njegove posade.
Napominju i kako je veliki broj savezničkih zrakoplova izgubljen u planinskim lancima Bosne i Hercegovine. Jedini nadgrobni spomenik za pet članova posade iz 150. eskadrile na letu HF736 te za tisuće drugih letača nestalih u akciji je onaj na Malti.
Wellington iz sastava 150. eskadrile
Samo je jedan Wellington s pet članova posade nestao u tom području u to vrijeme, a to je bio onaj serijskog broja HF736, u sastavu 150. eskadrile, koji je nestao u noći 16. srpnja 1944. godine.
Novinari Daily maila pronašli su knjigu evidencije o operacijama 150. eskadrile u Nacionalnom arhivu Britanije, u kojoj je stajalo kako je 13 bombardera Wellington otišlo u misiju u uvjetima loše vidljivosti, ali se vratilo njih 12.
U tim je bilješkama zapisano: “Dvanaest zrakoplova se sigurno vratilo u bazu, jedan zrakoplov kojim je upravljao narednik Munday nije se vratio - ništa se nije čulo od njega od polijetanja”.
Svi zabilježeni podaci o nesretnoj posadi, narednicima i članovima RAF-ove volonterske pričuve pojavljuju se na popisu časti savezničkih zrakoplovaca.
Kapetan Wellingtona bio je Bryan Leslie Munday iz Wembleyja star 23 godine. Ostali članovi posade bili su James Melville Charles Oakley iz St John’s Wooda (London), Lionel Arthur Walter Francis (23) iz Stanstead Abbottsa (Herts), Nevil Ward Brown (22) iz Beckenhama (Kent) i Jack Charles Langley Stacey (21) iz Spaldinga (Lincs).
Inače, Vickers Wellington je bio britanski srednji bombarder iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Proizvodila ga je tvornica Vickers-Armstrongs od listopada 1938. do 1945. godine. Korišten je čak do 1953. Wellingtoni su korišteni u borbenim djelovanjima od samog početka pa sve do kraja Drugog svjetskog rata. S drugim bombarderskim zrakoplovima, kao što su Handley Page Hampden i Armstrong Withvort Whitley, činili su glavninu snaga RAF-a (Britanskog ratnog zrakoplovstva; Royal Air Force) za noćno bombardiranje Njemačkog Reicha sve do zamjene novim četveromotornim bombarderima Avro Lancaster i Handley Page Halifax. U kasnijem razdoblju rata korišteni su i kao torpedni bombarderi, polagači morskih mina, protupodmornički zrakoplovi, za obuku posada i druge namjene.
Imao je posadu od šest članova, bio je dug 19,68 m, raspona krila 26,26 m i s visinom od 5,33 m. Postizao je u najjačim inačicama brzinu do 483 km na sat s najvećom poletnom masom od čak 12.927 kg.
Nadajmo se kako će se poginulim britanskim letačima nestalim famozne noći 16. srpnja 1944. podići spomenik kako bi se obilježilo mjesto pada te da će njihove duše koje lutaju planinskim vrletima Čvrsnice napokon naći smiraj.
