Jedna od najvećih pomorskih katastrofa novijeg doba dogodila se 15. travnja 1912. godine, kada je potonuo britanski prekooceanski brod Titanic u sjevernom Atlantskom oceanu. Bilo je to na njegovu prvom plovu iz Southamptona u New York. Na brodu su bila 2224 putnika i člana posade. RMS Titanic (Royal Mail Steimer) bio je uglavnom namijenjen za prijevoz pošte. Na njega su bile ukrcane i 3364 vreće s poštom. Izgrađen je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu.
Brod je prevozio neke od najbogatijih ljudi svijeta i iseljenike iz Engleske te cijele Europe u Ameriku. Putnicima prvog razreda na raspolaganju su bile posebne pogodnosti, knjižnice, bazeni, vrhunski restorani i uređene kabine. Na brodu su se našli brojni psi, mačke, ptice i druge zvijeri. Izgleda, posebna atrakcija bila je izložena u salonu prvoga razreda.
Mumija i proročanstva
Bio je to kip Diane iz Versaillesa. Diana je bila rimska božica koja se često poistovjećuje s grčkom boginjom Artemidom. Uza sve laskave titule, imala je jednu i neugodnu - "majka svih demona". Brod je dobio ime po starogrčkim mitskim bićima titanima. Bio je težak 46 tisuća tona. Štitilo ga je 16 posebno odvojenih odjeljaka koji su bili ugrađeni u njegovu konstrukciju. Kada je zaplovio, nije bio do kraja popunjen ljudstvom i tovarnim materijalom.
Bio je to jedan od najvećih i najsuvremenijih brodova svoga vremena. Graditelj Titanica je izjavio: "Čak ni Bog ne može potopiti Titanic". Književnik Morgan Robertson 14 godina prije ove velike svjetske tragedije objavio je roman "Futility, or the Wreck of Titan" u kojem je gotovo do u detalje opisao stradanje Titanica. Kapetan broda Edward John Smith nije upravio brod sigurnijom rutom putovanja, nego nešto sjevernije. Brod se nasukao na santu leda i postupno potonuo.
Za manje od dva sata nakon što je Titanic potonuo, u pomoć je pristigao Cunardov brod RMS Carpathia koji je plovio na ruti New York City - Rijeka i posada je uspjela spasiti 750 preživjelih putnika u moru. Na brodu je bilo ukupno 30 Hrvata. Preživjela su trojica: Ivan Jalševac, Nikola Lulić i Mara Banski. Osmeročlani orkestar Wallacea na brodu je izvodio svoje točke do posljednjeg trenutka očite opasnosti kako bi se smanjila panika. Prema izjavama hrvatskih svjedoka, Hrvati su posljednji na palubi pjevali pjesmu koju ovdje navodimo: "Oj, Savo, oj Savice/ Tija vodo ladna/ Pone, ponesi me/ Tamo i onamo…" Ima još puno zagonetki u ovoj tragediji koje se možda nikada neće otkriti.
Brodu je bio dodijeljen registracijski broj 390904 koji, kada se osvijetli, podsjeća na natpis "NO POPE", što je bio poznati slogan nekih protivnika katoličke vjere. Prema izjavama, na brodu se našla i mumija koja se povezuje s proročanstvima. Dobra strana svega je da je na brodu bio i propovjednik koji je u posljednjim trenucima potonuća pozivao putnike na pokajanje i traženje oprosta od Boga za počinjene grijehe. Na kraju se brod našao na dubini od 3800 metara.
O svim događajima napisana su brojna književna djela, snimljeni filmovi, organizirane izložbe i podizani spomenici. James Cameron o tom je događaju snimio kultni film "Titanic" koji je dobio 11 Oscara. Robert Ballard i Jean-Louis Michel 1985. su godine odredili lokaciju broda, a godinu kasnije, 1986., R. Ballard snimio je fotografiju brončane statue koju je nazvao Diana iz Versaillesa.
Igla u plastu sijena
Prošle godine i ovoga ljeta (što me je i potaknulo da napišem tekst) kompanija RMS Titanic, koja je jedina ovlaštena za daljnje ispitivanje olupina putničkog broda, a koju vodi Tomasina Ray, uspjela je snimiti mnoštvo fotografija ovoga objekta i posebno brončanu statuu koja leži među krhotinama i okrenuta je licem prema gore.
"Bilo je to kao da smo pronašli iglu u plastu sijena", rekao je istraživač James Pence. Daljnja istraživanja slijede, ali će ova tajna rađati mnoge nove tajne, dvojbe i upitnike.
