Povijest te poveznice Katoličke crkve i države Bosne vidljive su u brojnim mjestima i krajevima u Bosni, a posebice su izražene u Visokom. U Visokom su stolovali bosanski vladari ban Kulin, ban Stjepan II. Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I. Kulin je imao svoj dvor u Moštrama, a u Biskupićima je sagradio crkvu, od koje je sačuvana ploča s natpisom, piše Večernji list BiH.

Zaštita braći franjevcima

Tvrtko je okrunjen u crkvi u mjestu Mile 1377., a i on i njegov prethodnik Stjepan II. Kotromanić u toj crkvi su pokopani. Nakon što je poglavar franjevačkoga reda fra Gerald Odonis 1339. posjetio bana Stjepana II. Kotromanića, te je godine u Visokom ustanovio prvi franjevački samostan u Bosni. Stjepan II. Kotromanić bio je jako ljubazan i susretljiv, obećao je zaštitu braći franjevcima i pomogao im sagraditi samostan sv. Nikole u Milama.

Podignut je uz krunidbenu crkvu bosanskih kraljeva sv. Nikole, koja je tamo već postojala. Za vrijeme turske vladavine visočki samostani i crkve doživjeli su sudbinu kao i brojne druge katoličke samostanske i crkvene građevine u Bosni i Hercegovini - više puta su rušeni, a fratri ubijeni, međutim, ponovno su se dizali iz pepela. Ipak, Bečki rat bio je poguban. Godine 1697. visočki franjevci i brojni katolici u vrijeme povratka Eugena Savojskoga nakon njegova vojnog pohoda na Sarajevo napuštaju Visoko i odlaze u Slavoniju. Vratili su se tek nakon dva stoljeća, kad su se političke i državne prilike promijenile. Bilo je to 1900. i tada podižu zgradu samostana i Gimnazije.

Franjevačka klasična gimnazija dobila je pravo javnosti 1920., od početka rada bila je otvorena i za vanjske učenike, tako da su je pohađali i učenici pravoslavne, židovske i muslimanske vjeroispovijesti. Budući da je broj vanjskih učenika iz udaljenih mjesta rastao, za njih je 1928. izgrađen konvikt (internat) u koji se moglo smjestiti 150 učenika. Danas Gimnaziju pohađa 160 učenika, među kojima je osam sjemeništaraca, a u postulaturi su trojica postulanata. U samostanu je ukupno devet fratara, od kojih njih osam predaje u Gimnaziji, a među predavačima je i više drugih profesora, različitih vjeroispovijesti i narodnosti - Hrvata katolika, Bošnjaka muslimana i Srba pravoslavaca.

Visočki samostan, Gimnazija, konvikt, samostanska crkva, sjemenište, postulatura, knjižnica, bogato kulturno i umjetničko blago te sve druge sastavnice tog uglednog franjevačkog središta, dio su sredine u kojoj postoje i djeluju te općenito društvenih događanja. U to spadaju i tzv. bosanske piramide u Visokom, koje godišnje posjeti oko 60.000 turista. Treba ih smjestiti i fratri su odlučili ponuditi svoje smještajne kapacitete te, dakako, nešto i zaraditi.

- U samostanu imamo 100 kreveta i u konviktu 80, ali otprilike možemo primiti 200 gostiju preko ljeta kad su učenici na raspustu, a sad, dok traje nastava, imamo na raspolaganju 80 kreveta. Međutim, malo pomalo, to postaje na neki način kulturološki problem. Ovdje kod nas je jedan svijet, svijet islama, svijet kršćana, i prvi put susrećete se s budizmom, hinduizmom, brahmanizmom ili nekim drugim takvim religijama. U početku su ta brda proglašena piramidama, a poslije se priča pretvorila u nešto drugo - kao to je energetsko lječilište. Iskopali su dva tunela u koja dolaze, prolaze ljudi, ostaju unutra i “liječe se te ozdravljaju”...

U početku se od te “energije” u Visokom pravila komedija, a već sad su ljudi o njoj počeli razmišljati drugačije. Gosti u našem dvorištu znaju hodati bosi i traže gdje se energija nalazi. Kad nađu neku točku, za koju tvrde kako je tu jako puno energije, znaju leći potrbuške i satima ležati kako bi se napunili tom energijom. Neki tvrde kako su bacili štake, da su ozdravili, nešto slično Međugorju. I onda se čude kako mi uopće možemo biti bolesni jer je, kažu, toliko energije u Visokom - objašnjava gvardijan fra Franjo Radman.

Kaže kako je često riječ i o intelektualcima, visokoobrazovanim ljudima, a tvrdi se kako su se u piramidi našli dokazi da je to nekakva drevna građevina koja je liječila ljude i da bi ljudi morali imati nekakvu energetsku ravnotežu.

Indijci, bosi, čupavi...

- Dolaze sa svih strana. Cijelo ljeto tu vrvi, ovo je malo mjesto i kad vam dođe tisuću ljudi, to se jasno vidi. Ili su svi u sarijima, ili su Indijci, ili su bosi, čupavi..., i to vas odjednom iznenadi. Što sad, gdje smo mi, trebamo li se na to referirati ili ne trebamo...? U gradu postaje pomalo i smiješno - u Visokom vidite natpise “zimmer frei”, počinje se razmišljati turistički. Ta piramida, koja je zapravo “solidna glupost”, sama od sebe donosi promjene - kaže gvardijan fra Radman i dodaje što im se ljeti događa u samostanskom dvorištu.

- Ustanu ujutro u pet sati, na gimnazijskom igralištu zapale vatru u krug i pozdravljaju Sunce. Kažu mi: “Padre, vi ste neki franjevac, imate pjesmu bratu Suncu i svim stvorenjima, jutros ono izlazi, a vas nema nigdje, vi spavate”. Postanete prijatelji, kad su deset dana u kući, s ljudima se upoznate i otvoreno razgovarate. Kažem im: “Ja njega pozdravljam u podne”... Imate skupine koje štuju Sunce, ne znate čime su sve ljudi motivirani, nekim traženjem nečeg duhovnog, nekih izvora... Dogodi se da je neka osoba smještena na trećem katu i traži da joj se zamijeni soba, da se spusti kat niže jer je gore “previše energije”. Možemo se smijati, ali to je više nezaustavljivo. Dolaze i naši, bilo je nekih Talijanki koje su franjevke trećoredice i došle su u piramidu. Kad se sve zbroji, mi smo dobro u neobranom grožđu - ili negirati glupost ili reći ljudima: “Vi osjećate to što osjećate, osjećajte i dalje, ja ne mogu osjetiti ništa”. U našu kuću dolazili su ljudi od Filipina do Sibira - ističe visočki gvardijan fra Franjo Radman.

Priča se zakotrljala i otkotrljala daleko. Visoko je postalo svojevrsno energetsko lječilište. - Sad čovjek ne zna što bi s tom piramidom. Znanstveno je utvrđeno kako tu nema ništa. Ali vidite ljude koji sjede na jednom kamenu dva sata, drže se za ruke, na suncu se prže, obuku se u bijele haljine i ulaze u taj prokopani tunel. I, naravno, tu su lokalni “snalažljivci” koji prodaju kamenčiće, napisali su na njih koješta, neku krivulju koja je nekakvo “runsko pismo” koje je otkriveno u dubini piramide i prodaju ih za 5 eura. Kako bi se ušlo u tunel, cijena je 10 eura, tunel je dubok nekih 300 m, prokopali su ga rudari.

U tunelu je proširenje, tu je jedan veliki kamen i oni drže ruke njemu te skupljaju “energiju” otprilike deset minuta i onda se ide vani. Postoje i “sprave” koje mjere koliko imate energije kad uđete i iziđete. Iz jednog zida teče voda, pune se bočice i prodaje se “piramidalna voda”, a zapravo se prodaje magla neviđena. Ali, grad se prema tome ravna i preslaže, kad počne ljetna sezona, svi se uznemire, i taksisti, i ovi i oni - kaže gvardijan.•

Indijac otkrio koliko zarađuje u Hrvatskoj, mnogi će se iznenaditi