Posve novu tezu u bosanskohercegovački politički narativ unio je državni ministar pravosuđa Davor Bunoza oko problema s izborom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine tvrdeći da "glas Hrvata ništa ne vrijedi". Radi se o ozbiljnoj pravnoj i političkoj kontroverzi koja je, zapravo, jedan u nizu koraka koje poduzima dio bošnjačke politike u smjeru stvaranja države u kojoj bi Hrvati bili u podređenom položaju. Govoreći o predloženim izmjenama Izbornog zakona, kaže da se najveći dio odnosio na tehnički integritet, a samo se jedan članak odnosio na izmjene u izboru hrvatskog člana Predsjedništva. Govoreći o tehničkom integritetu izbora, kaže da je prijedlog dostavljen na e-konzultacije i da su građani mogli dati primjedbe i prijedloge, piše Večernji list.
Sattler sugerirao
- Kada je u pitanju hrvatski član Predsjedništva, svi se slažemo da je u prošlosti bilo krađa, pod znacima navoda. Drugi problem su presude Europskog suda za ljudska prava. Loše je da se Hrvati i Bošnjaci ne mogu kandidirati u RS-u ili Srbin u FBiH. Potrebno je da svi imaju pravo biti izabrani. Svi se slažu da ne postoji veza između izbora hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvata u BiH - kaže Bunoza. U spomenutom prijedlogu, kaže, naglašeno je da kandidat koji ostvari najviše glasova mora imati najviše glasova u trima od pet županija. Smatra da će se tako ostvariti legitimitet izabranog. Na pitanje znači li to da, recimo, glas Hrvata u Zeničko-dobojskoj županiji ne bi imao vrijednost kao glas Hrvata iz neke druge županije, kaže da sada glas Hrvata ne vrijedi ništa. Odgovorio je na kritike čelnika HDZ-a 1990. Ilije Cvitanovića, koji je stava da se o izmjenama Izbornog zakona ne treba raspravljati u izbornoj godini. - I zakon Christiana Schmidta je u izbornoj godini. Devedeset posto našeg prijedloga tiče se tehničkog integriteta, sad, što se nekome ne sviđa jedan članak... - navodi Bunoza. Mišljenja je da se prijedlog Izbornog zakona ne treba zvati HDZ-ovim te bi u tom slučaju svaki zakon koji je predložilo Ministarstvo pravosuđa, a usvojen je, trebalo zvati HDZ-ovim zakonom. Odlazeći veleposlanik EU-a u BiH Johan Sattler za medije je komentirao izmjene Izbornog zakona BiH i tehničke izmjene koje je nametnuo visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. - Rekao bih da je cijelo pitanje izbora člana Predsjedništva nešto što se neće dogovoriti. Jasno smo sugerirali Čoviću da odustane od toga. Ako govorimo o Izbornom zakonu, naše mišljenje je da je prioritet provedba presuda Europskog suda za ljudska prava. Sugerirali smo im da je nerealno to što traže u vezi s Predsjedništvom. Ne izgleda mi uvjerljivo prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je predstavio HDZ. Čak nisu tražili od nas da se zakon uputi Venecijanskoj komisiji. Treba to još promišljati, ne vidim prigodu da se to riješi prije izbora u listopadu - naglasio je Sattler. Sličnoga je stajališta i visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt, no činjenica je kako su svi, i ovi, diplomati svjesni da se radi o nepravdi te potezima koji su posve protivni Daytonskom mirovnom sporazumu, koji je sastavni dio zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini. Međunarodna administracija, uključivo Izaslanstvo EU i OHR, do sada je uglavnom ignorirala stajališta Hrvata koji smatraju Željka Komšića bošnjačkim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine zbog specifičnog izbornog sustava i političkih manipulacija.
Potpora Bošnjaka
Prema Daytonskom sporazumu, BiH ima složen izborni sustav koji osigurava zastupljenost triju konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Svaki narod bira svog člana Predsjedništva. Međutim, Komšić je tri puta izabran za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka, što je izazvalo kontroverze. Hrvati smatraju da to narušava načelo konstitutivnosti. Komšić je, naime, izabran uz potporu bošnjačkih stranaka koje su nametnule njegovo imenovanje. To je protivno duhu Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, koji osiguravaju jednakopravnost triju naroda. Hrvati smatraju da je to politička manipulacija i kršenje prava Hrvata na vlastitog predstavnika. Komšić se, istina, deklarira kao Hrvat, ali njegova politička orijentacija i podrška dolaze uglavnom od bošnjačkih stranaka. To stvara dojam da je više usmjeren prema bošnjačkim interesima nego prema hrvatskim. Percepcija da je Komšić bošnjački član Predsjedništva proistječe iz političkih kontroverzi i izbornih manipulacija koje su obilježile njegovo imenovanje. Bez rješenja toga problema teško je očekivati da odnosi političkih stranaka, a tako i dvaju naroda u Federaciji BiH, budu do kraja iskreni i stabilni. O čemu, uostalom, ponajviše ovisi stabilnost i napredak Bosne i Hercegovine k euroatlantskim integracijama. •
