Srbi su nebeski narod, a svi njihovi susjedi manje su vrijedni ljudi - to je, između mnogih drugih poruka, pouka udžbenika povijesti po kojem već desetak godina uče srpski gimnazijalci.
Autor njihova školskog udžbenika je Radoša Ljušić, a kako je to istaknuto u Slobodnoj Dalmaciji, u samom udžbeniku povijesti navodi se da su svi u etničkom pogledu Srbi, ali se nazivaju po teritoriju na kojem žive.
– Iako su svi u etničkom pogledu Srbi, njih često nazivaju po imenu teritorija na kojem žive – Crnogorci, Banaćani, Slavonci, Dalmatinci...
Vuk Karadžić vjerovao je da su Hrvati u etničkom pogledu samo oni koji govore čakavskim. Samo su pravoslavni Srbi znali što im je zajednička domovina, bili su svjesni svog zajedničkog imena i nisu ga skrivali. Sasvim je drukčije s predstavnicima druge dvije vjere (muslimani i katolici), koji su se skrivali iza regionalnih geografsko-etničkih naziva – Dalmatinac, Slavonac, Bošnjak – dio je to sadržaja koji moraju svladati tamošnji srednjoškolci.
Dapače, autor spomenutog udžbenika Crnogorce je prozvao nepostojećim narodom, a pretke današnjih Bošnjaka “konvertitima” dok u afirmativni kontekst ističe srpski nacionalizam. – Srpsko nacionalno biće ostalo je trodijelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve se više smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima – poučava autor srpske srednjoškolce. A što o tome sadržaju kojem su izložene nove generacije srpskih učenika misle povjesničari?
– To je čista velikosrpska politika koja u svim institucijama traje od polovine 19. stoljeća do današnjeg dana – kazao je tako povjesničar Mato Artuković, koji se u svome radu pretežito bavi nacionalnom poviješću novoga vijeka, posebno hrvatsko-srpskim odnosima i ideologijama srpskih stranaka u Hrvatskoj u 19. i početkom 20. stoljeća.
Poručio je Artuković kako se u njihovim udžbenicima stalno govori o Slavoniji, Srijemu, Baranji samo da bi opravdali velikosrpsku politiku, a baš nikada o tim dijelovima neće govoriti u cjelini, dakle o Hrvatskoj.
– Ništa me to ne iznenađuje. U svojim će knjigama ići toliko daleko da će i katolike proglasiti Srbima, ali kad žele istaknuti u svojim sadržajima da su Srbi bili proganjani, onda ti katolici više nisu Srbi, onda su oni Hrvati. To rade već stotinu godina – kazao je Artuković.
mislim da je nužan mir i pomirenje izmedju Hrvata i Srba. S druge strane, smatram da Srbi nisu kadri iznjedriti mir i pomirenje. Tu mogu Hrvati biti pioniri, iako znam da mnogi Hrvati u to ne vjeruju i znam da će popljuvati ono što mislim, ipak smatram da mržnja, rat i obmane nas neće nigdje odvesti. Ideologije su nas paralizirale, osobito je komunizam paralizirao Srbe, jer su oni bili "stožerni" u bivšoj državi i objeručke su prihvatili komunizam i nametali ga i nama. Uz to su nama ostavili odnarodjene Jugoslavene koji nisu nigdje prispjeli. Dapače, po krvi su Hrvati, a po duši pušu u isti rog sa Srbima.