Kako bismo osvijetlili smisao i značenje demokracije, prijeko je potrebno podsjetiti na njezin suodnos s nekoliko ključnih sastavnica, ili stupova na kojima ona počiva. Tako, primjerice, između demokracije i slobode postoji uzajamna i neraskidiva povezanost. Iz toga slijedi zaključak kako nema demokracije bez slobode, niti slobode bez demokracije. Pa unatoč tomu, neki brzopleto tvrde kako je za sve probleme kriva demokracija. Demokracija ne snosi krivnju, već je isključiva krivnja samo u njezinoj zlouporabi. Narodna mudrost nam kazuje kako moramo voditi računa da s prljavom vodom ne izbacimo i dijete.
Demokracija i vlast
Uz racionalnu, tradicionalnu i karizmatsku vlast, kako ih je izložio njemački sociolog Max Weber, svjedoci smo postojanja i iracionalnih vidova vlasti, kao nusprodukt racionalne vlasti. To je takav slučaj kad je vlast svrha samoj sebi i za sebe. Vlast je toliko nabijena kojekakvim afektima da ona jednostavno s kožom srasta. Jedna njemačka poslovica će reći: “Vlast je košulja koja se s kožom skida”. Predlažem još nekoliko izreka kao ilustraciju zlouporaba.
U totalitarizmu samo su orlovi slobodni.
Svim svojim žarom zalaže se za demokraciju i mir, a s još većim žarom prodaje oružje. (autor)
Ne srljajte ljudi tražeći argumente. Pa zar ne vidite mene. (autor)
Neograničena vlast neograničeno kvari. (Sigmund Freud)
Čudna je to želja tražiti vlast i izgubiti slobodu, ili tražiti vlast nad drugima, a izgubiti je nad samim sobom. (Francis Bacon)
Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast. (Bernard Shaw)
Ove iracionalne silnice, postupno se odbijaju od hridi demokracije satkane od pravde i zakona, slobode i odgovornosti, te uvođenjem temeljnih ljudskih prava.
Pravda i zakoni u ozračju demokracije
Istina je slika Sunca
koja blista na pučini
gdje se more s Nebom ljubi;
zrnce zlatno u mozaik Dobra
uklesano...
Pravda kroji svoju mjeru za sve stvari
I cjelinu njezinu čuva od grickanja laži.
Mudrost sja u njezine dubine.
Sloboda joj primiče visine.
(Iz zbirke poezije Silvestar Ištuk:
U svjetlosnom krugu, Mostar, 1997.
Ne smijemo ni pomisliti kakve bi nastupile posljedice kad ne bi bilo zakona i pravde. Na te posljedice još je ukazao sv. Augustin, kazavši to ovim riječima: “A bez pravde što bi bile države doli razbojničke bande”. U socijalno-antropološkom smislu, poimanje pravde može biti krajnje proizvoljno i subjektivno. Tako je, primjerice, žena koju su deložirali iz tuđeg stana zapomagala: “Stan bih mogla nekako i prežaliti, ali kako nepravdu”. S druge strane, u duhu pravde, nije pouzdano tražiti je u zakonima, već obrnuto, zakone valja tražiti u pravdi, ali u pravdi u objektivnom smislu riječi. Prema tomu, ako netko nije pravičan, u primjeni zakona je stravičan. Budući da su zakoni u svom “obrazloženju” i primjeni rastezljivi i dvosmisleni, više takvih zakona ima za posljedicu udaljavanje od pravde. Pa ipak, najgore od svega je društvena anomija (stanje bez zakona) i zakon jačega koji je u službi zlovolje i samovolje. Takav zakon jačega je najveća nepravda, kako je to istaknula Marie von Ebner Eschenbach. Ono što najviše rastače demokratsko biće jest gušenje slobode, slobodne misli i slobode izražavanja. Na službenim sastancima zaposlenici sagnu glave, dajući punu podršku svom autokratsko raspoloženom voditelju riječima - ‘Si, jefe!’, a ti isti zaposlenici u gostionicama razvežu jezik i u takvoj se raspravi približe istini i pravednom rješavanju problema. Prema tomu, poželjno bi bilo da žamor gostionice i ulice provjetre učmale i jalove službene sastanke.
Demokracija bez slobode je što i vodenica bez vode.
Njemački filozof Hegel smatra da je cjelokupna povijest kretanje prema slobodi. Po njemu Božji put u svijetu je država. Iz ovoga slijedi zaključak da je pravedna i uljudbena država povijesno pozvana i odgovorna u upravljanju i regulaciji ukupnih društvenih odnosa. Riskantno je, međutim, tu zadaću prepustiti neodgovornim i nepoćudnim pojedincima i skupinama.
Sloboda izražavanja
Veliki je raskorak i suprotnost između prisilne šutnje i slobode izražavanja. U prisilnoj šutnji članovi društva nalikuju na koloniju termita, a u slobodi izražavanja i sučeljavanja oslobađaju se stvaralački potencijali za dobrobit pojedinca i zajednice.
Ostaje nam još odgovoriti na pitanje o slobodi i odgovornosti. Ni u kom slučaju nije anakrona izreka koju je izrekao Lao Ce, a koja glasi: “Odgovorni smo za ono što činimo, ali i za ono što ne činimo”. Primjerice, biti ravnodušan prema prirodi je isto što i biti protiv nje same. O ovoj nebrizi i ravnodušnosti najupečatljivije kazuje stih iz jedne parodije, a koji glasi: “Selo gori, a baba se češlja”. Razumljivo je da nismo odgovorni za sve one fenomene u svijetu koji su neovisni o našoj volji i akciji. Takav slučaj vidimo u jednoj objektivnoj činjenici koja govori da će novi dan svanuti ustao ti ili ne.
U zaključnu riječ predlažem jednu svoju izreku upućenu sebi i drugima, a koja glasi: Dostojan si svake hvale ako te raduje slobodan čovjek.
