Bolničarka Kianni Arroyo (23) s Floride odrasla je znajući da je začeta uz pomoć sperme donora i da njena obitelj većini izgleda čudno: jer su je umjesto mame i tate odgajale dvije mame.
- Često bih se, promatrajući drugu djecu kako se igraju sa svojim očevima, zapitala zašto ja nemam tatu - rekla je Arroyo, a to je pitanje, kaže, od navršene četvrte godine života mama postavljala stalno.
- Mama mi je ponavljala da je tako jako željela dijete da je otišla liječniku da joj pomogne, a on je u njen trbuh posadio 'posebno sjeme' koje je izabrala - prisjeća se djevojka.
Tek je, kaže, u tinejdžerskim godinama shvatila što to znači i da je začeta sa spermom donora pa se, iako zadovoljna svojim djetinjstvom, često pitala tko je on i od koga potječe.
- Znala sam čak za svog donora izrađivati i čestitke za Dan očeva, jer nisam imala tatu i netko mi je nedostajao - ispričala je, pa ga je tražila i u klinici u kojoj je začeta, ali mu je profil bio privatan.
Ipak, premda je davno odlučio da ne želi da ga jednog dana traže potencijalna djeca, nakon što je Kianni nastupila u promotivnom videu medicinske klinike za umjetnu oplodnju, donor se predomislio i svoj je profil učinio javnim; što je značilo da djeca mogu s njim stupiti u kontakt nakon što navrše 18 godina.
- Malo prije 18. rođendana počela sam ga tražiti; htjela sam ga što prije upoznati - ispričala je djevojka za Mirror, a već nekoliko godina prije Kianni je pronašla i drugi način da se poveže sa svojim korijenima - pronalaskom svoje brojne braće i sestara.
Upisala se naime u registar banke sperme u kojoj je njen donor godinama prije donirao uzorke, nadajući se da će i druga djeca koja od njega potječu napraviti isto: a kad joj je bilo 15 godina, javila joj se jedna mama čije blizanke potječu od istog 'oca'.
- Došle su na Floridu u Disney World, a ja sam samo pola sata vožnje dalje... - prisjeća se 23-godišnjakinja koja je tad odlučila po prvi put upoznati nekog s kim dijeli donorove gene. “Imale su samo tri godine pa nisu ni shvaćale tko sam, znale su da sam sestra - priča, a djevojčice su cijeli Disney World prešle čvrsto se držeći za nju. Kako je odrasla kao jedino dijete bio joj je to, kaže, nevjerojatan osjećaj.
- Tad sam shvatila kako je imati braću ili sestre - kaže. Godine su prolazile i bližio joj se 18. rođendan, a Arroyo je iščekujući taj dan već upoznala desetak braće i sestara. Napokon je tako došao i dan kad se javila i svom donoru što, kaže, nije požalila: shvatila je koliko je toga naslijedila od njega, a sada ga i vidi jednom godišnje. - Lijepo je imati kontakt s njim, ne toliko kao s roditeljem, koliko kao s prijateljem - rekla je, a s vremenom je rastao i broj djece koja su se upisala u isti registar.
- Barem nas 63 - oje potječe direktno od njega, za toliko ja znam - rekla je, a braću i sestre ima u SAD-u i u Kanadi, ali i s druge strane svijeta, u Australiji i na Novom Zelandu: najstarija je sestra za koju zna od nje starija samo četiri mjeseca, a najmlađim blizancima su tek tri godine...
U Floridi gdje živi Arroyo je pronašla čak 12-ero braće i sestara, a s većinom se sad stalno viđa. - Do sada sam ih upoznala 23-oje, a planiram ih upoznati što više. Sljedeći se mjesec prvi put svi okupljamo s obiteljima - rekla je.
Otvorila je i instagram račun @donor_siblings kako bi održavala kontakt s braćom i sestrama koji to žele, a tu objavljuje i fotografije s grupnih okupljanja i novosti o velikim događajima u životima svoje braće i sestara. - Nisu svi zainteresirani za kontakt, što je isto u redu - kaže ona i u šali dodaje: - Ionako nas je previše!
