Eskalacija političko-pravne i institucionalne krize u Bosni i Hercegovini ušla je u fazu kada svi čekaju novu reakciju "druge strane". Nakon što je Narodna skupština Republike Srpske, na prijedlog entitetskog predsjednika Milorada Dodika, donijela odluke kojima faktički proglašava ništavnim djelovanje Ustavnog suda BiH na teritoriju tog entiteta, uslijedila je lavina negativnih reakcija iz Sarajeva, kako od bošnjačkih političkih predstavnika tako i od predstavnika međunarodne zajednice, piše Večernji list BiH. Pod sintagmom "međunarodna zajednica" u BiH se podrazumijevaju Europska unija, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo te njihovi zapadni i transatlantski saveznici. Zapravo svi oni koji stoje iza visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je ponovno posegnuo za bonnskim ovlastima kako bi poništio odluke Narodne skupštine RS-a.
Kaznene odredbe
Osim što je te odluke stavio izvan snage, njemački diplomat na privremenom radu u BiH propisao je i kaznene odredbe za kršenje svojih odluka i narušavanje ustavnog poretka zemlje, koje uključuju i kaznu zatvora. Pitanje je, međutim, koliko su pravosudne i druge institucije Bosne i Hercegovine doista u mogućnosti provesti u praksi to što je visoki predstavnik nametnuo. Teško je zamisliti situaciju u kojoj bi bilo koja policijska agencija u BiH privela Dodika ili nekog drugog visokog dužnosnika RS-a, a mnogi izražavaju sumnju i u spremnost tužitelja da uopće pokrenu postupak protiv Dodika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Činjenica je da je Dodik u više navrata pozivan na saslušanje u Tužiteljstvo BiH te da je davao iskaze. Primjerice, kada je otvorena istraga o podrijetlu ikone koju je darovao ruskom šefu diplomacije Sergeju Lavrovu ili kad je istraživana zakonitost kredita kojim je kupio kuću na Dedinju u Beogradu. I tada je ponavljao da su državni Sud i Tužiteljstvo nezakoniti, ali se ipak odazvao njihovu pozivu. Jednako tako, kada je prethodni visoki predstavnik Valentin Inzko zakonski sankcionirao negiranje genocida u Srebrenici, Dodik je javno tvrdio da se ta odluka neće primjenjivati u RS-u. Iako javno negiranje genocida u RS-u nije u potpunosti prestalo, znatno su rjeđi takvi istupi. Procesuiranje tih slučajeva je izostalo, a glavni državni tužitelj Milanko Kajganić na kritike je odgovorio da je zakonska odredba široko postavljena i da dokazivanje posljedice zadaje najviše problema u radu.
- Za negiranje tih djela potrebno je dokazati posljedicu. Do sada nismo imali predmeta u kojima smo to uspjeli - kazao je prije nekoliko mjeseci Kajganić.
Postoji velika vjerojatnost da će i kod nepoštivanja odluka visokog predstavnika državni tužitelji nepoduzimanje konkretnih aktivnosti pravdati istim razlozima. Zato treba razumjeti i skepticizam u javnosti da će Dodik ili bilo tko od srpskih dužnosnika kazneno odgovarati zbog narušavanja ustavnog poretka zemlje i ignoriranja odluka visokog predstavnika, a samim tim i nepoštivanja presuda Ustavnog suda BiH na teritoriju RS-a.
Na pitanje zašto Schmidt nije donio drastičniju odluku, po uzoru na neke svoje prethodnike, i jednostavno uklonio Dodika s političke scene, odgovor se vjerojatno krije u činjenici da on ni izbliza iza sebe nema oružanu silu koju su, primjerice, imali Paddy Ashdown ili Wolfgang Petritsch. Međunarodna vojna prisutnost u BiH znatno je manja, a ni politička spremnost u međunarodnoj zajednici da se podrži tako drastična odluka danas je neusporediva s onom od prije 20-ak godina.
Čovićev odgovor
Sve upućuje na to da je Dodik toga itekako svjestan pa zateže konop s međunarodnom zajednicom do krajnjih granica. Tako je i na Schmidtove odluke odgovorio njihovim ismijavanjem, negiranjem njegova legitimiteta kao visokog predstavnika i otvorenom najavom da ih neće poštivati. Čak je najavio i nove kontroverzne poteze, poput protjerivanja državnog pravosuđa iz RS-a, jačanja entitetske crte i raspisivanja referenduma o statusu RS-a. Jasno je naznačio da je spreman ući u daljnju konfrontaciju sa SAD-om i EU-om, što je naljutilo i Dragana Čovića. Čelnik HDZ-a, koji godinama njeguje političko partnerstvo s Dodikom, priopćio je da su poruke iz RS-a neprihvatljive i neprimjerene. Iako se slaže sa srpskim predstavnicima o potrebi smanjenja međunarodnog utjecaja u BiH, očito je da Čović ne želi ugroziti savezništvo sa SAD-om i EU-om.
Ostaje za vidjeti hoće li Dodik uistinu ići u daljnju konfrontaciju sa Zapadom. Sve to otežalo je i funkcioniranje državne vlasti, odnosno krhku koaliciju Dodikova SNSD-a s HDZ-om i strankama sarajevske "trojke". Dio bošnjačke politike zagovara prekid bilo kakve suradnje s "ovakvim Dodikom", što stvara dodatni pritisak na "trojku", koju, uz SDP, čine NiP Dine Konakovića i Naša stranka Edina Forte. Bilo je naznaka da bi ovakva državna koalicija mogla povući zemlju naprijed prema EU, ispunjavajući 14 prioriteta koje je postavila Europska komisija. Dodik sad kaže - "sve ili ništa". Drugim riječima, traži da se svih 14 prioriteta rješava zajedno, a jedan od njih je i reguliranje statusa Ustavnog suda BiH i stranih sudaca u tom tijelu. Ako bi se udovoljilo Dodikovu zahtjevu da se strani suci povuku iz Ustavnog suda BiH i omogući nacionalni veto u toj instituciji, on bi vjerojatno odustao od svih ostalih kontroverznih mjera koje najavljuje.
Političko Sarajevo mu, čini se, ne namjerava popustiti, a tek će se vidjeti kako će na ovaj pokeraški izazov iz Banje Luke odgovoriti Zapad. Do sada je njihov džoker uglavnom bio Aleksandar Vučić, čiji je utjecaj na Dodika neupitan. No, za sada ni srbijanski predsjednik ne otkriva svoje karte.
