Postoje stotine prodavača stručnih radova na rubu akademske zajednice osobito u Makedoniji i Bosni i Hercegovini, siromašnim i korumpiranim državama. Takve trgovine ima diljem Balkana, ali stručnjaci tvrde da se ove dvije zemlje više nego drugi prave da ne vide diplome stečene na sumnjiv način.
Igoru nije bilo teško ući u trag. Njegove usluge kao iskusnog makedonskog autora diplomskih radova reklamiraju se i po internetu i po novinama. Vi platite. On napravi posao. Vi diplomirate, prenosi Net.hr
“To je legalan posao”, tvrdi on u telefonskom razgovoru dok se cjenkao s novinarom Deutsche Wellea oko diplomskog rada iz intenzivne medicinske njege: oko četiri eura po stranici, ovisno o složenosti materije. Računa da može napraviti rad od 100 stranica za oko mjesec dana. “Da je to kriminal, ne bi to radio niti za 10 godina”, kaže i dodaje da je obiteljski čovjek.
BiH i Makedonija najgore
Igor tvrdi da je pomogao desetinama ljudi koji sad kao magistri ili doktori rade u velikim kompanijama, čak i u vladama, ali je samo jedan od stotina prodavača stručnih radova na rubu akademske zajednice u BiH Makedoniji. Zajedničko istraživanje novinara u te dvije zemlje pokazalo je da postoji dobro organizirani i učinkovit sustav prodaje sumnjivih radova koji koristi rupe u zakonu, tromost države i institucija, čak i suradnju određenog broja akademskog osoblja – i sve veću potražnju studenata koji nisu voljni ili sposobni da sami napišu završni rad.
Mnogo rupa u zakonu
Lako je vidjeti zašto je potražnja velika sve dok diplomski rad košta manje od dizajnerske torbice i kada možete kupiti doktorat za cijenu manju od polovnog auta. ”
“Što prije prihvatiš uvjete, prije ćemo završiti”, kazao je Igor i tražio čitav iznos prije početka pisanja. “Posao” nije sklopljen, ali ovaj primljen pokazuje detalje mehanizama trgovine.
Diplomski iz marketinga za 150 eura
Iva, još jedna osoba koja piše diplomske radove koju je Deutsche Welle kontaktirao preko njenog oglasa na internetu, ponudila se da napiše diplomski iz marketinga za oko 150 eura. “Biti će gotov za dva, možda tri tjedna najviše”, kazala je preko telefona.
“Često se naručuju radovi iz ekonomije tako da znamo što treba napraviti. Pobrinut ćemo se da prođete i rad neće biti plagijat. Imat će svoju osnovu. Istraživanje će biti originalno. U pripremi uključujemo profesionalce iz te oblasti”. “Profesionalce?”, upitao je novinar. “Mislim na profesore”, kazala je, ali nije željela otkriti ničije ime.
I na najboljem sveučilištu u BiH, Univerzitetu Sarajevo jedva da ima nekoga tko uopće želi govoriti o plagijatima. Mnogi oglasi na internetu u BiH koji nude znanstvene radove po niskim cijenama dolaze i s jamstvom: tekst je original i rad će proći svaki test na plagijat. Obzirom da nema jedinstvenog zakona, propisi o plagijatima na svim razinama uprave u BiH su ostavljeni da ih odrede obrazovne institucije. U praksi, većina univerziteta uopće nema određena pravila o slučajevima plagijata. Najbolje sveučilište u Bosni i Hercegovini, Univerzitet u Sarajevu čak i priznaje kako nema načina provjeriti rad da li je original i nema propisa o sankcijama za plagijat.
“Sve je na tržištu danas”
Za profesora sarajevskog univerziteta Marija Hiberta to nije nikakvo iznenađenje. “Sve je na tržištu danas, tako da nisam nimalo iznenađe””, kaže Hibert koji je i autor priručnika o plagijatu za Univerzitet u Sarajevu. Sa kompleksnim obrazovnim sistemom, manjkom transparentnosti i mnogo korupcije onda niti nadležni organi nemaju načina da se bore protiv toga. Jer BiH je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema ministarstvo obrazovanja na državnoj razini.
Usprkos tome, u toj državi ima oko 110.000 studenata. Uz njenih 3.6 milijuna stanovnika, ova balkanska zemlja ima najveći broj institucija za visoko obrazovanje – deset državnih i 37 privatnih. U Bijeljini, gradiću na sjeveroistoku od jedva preko 100 tisuća stanovnika ima deset različitih fakulteta gdje netko može steći diplomu iz ekonomije.
Cijenik na internetu
Obzirom na to je velik broj i oglasa na internetu koji nude sve vrste znanstvenih radova. U jednom oglasu se tvrdi kako ima “bogato i dugo iskustvo u pisanju teza” za novac. Postoji i cjenik: eseji za osam eura, prezentacije za pet eura i diplomski radovi i doktorske disertacije od 25 do 75 eura.
Većina oglasa nudi samo komunikaciju elektroničkom poštom i jamči privatnost. Ipak, nije rijetkost naći broj telefona u tim oglasima, makar su mnogi isključeni. Neke nisu željeli razgovarati, čak niti anonimno putem e-maila. Neki oglasi koji su izgledali profesionalnije nego drugi su i jamčili kupcima kvalitetan rada.
Krivotvorina diplome – je ipak nešto drugo
Siniša Aleksić iz Omarske u sjeverozapadnoj Bosni je otišao i korak dalje od krivotvorenja završnog rada: on je uhićen u ožujku 2010. godine na radnom mjestu u bolnici nedaleko od Banja Luke samo dvadesetak dana nakon što je dobio posao liječnika. On se prijavio na natječaj za doktora sa svim potrebnim dokumentima, a njegove kolege su tvrdili da je izgledao “kao da zna što radi” i makar je samo pomagao pri zahvatima kao praktikant starijim liječnicima prilikom operacija.
Aleksić je završio srednju medicinsku školu i upisao medicinu 2002. Čak je društvo proslavilo njegovu diplomu! Ipak, utvđeno je da nije diplomirao već krivotvorio diplomu. U njegovom je stanu policija našla opremu za izradu diploma te njegovu lažna diploma. Siniša Aleksić je osuđen na osam mjeseci zatvora u listopadu 2012. i zatvorska kazna je počela u lipnju 2015. i potrajala je samo do kraja prošle godine.
Nitko ne želi govoriti o plagijatima
I dok takve krivotvorine dokumenata obrazovnih institucija o stručnoj kvalifikaciji ipak predstavljaju krivično djelo, o trgovini pojedinih stručnih radova na fakultetu se nigdje ne govori. Ništa ne piše niti u okvirnom zakonu o visokom obrazovanju BiH, jer su i propisi uglavnom određeni na nižim razinama, entitetima ili kantonima.
Na Sveučilište u Sarajevu nitko nije želio govoriti o plagijatima i kako se bore protiv toga. Ukazuju kako im je glavno jamstvo pisana izjava studenta i kojom tvrdi kako je tekst originalan i da nije plagijat. Ta mogućnost se spominje samo u Etičkom kodeksu Univerziteta, ali bez detalja o otkrivanju i sankcijama.
“Malo promjeniš riječi…”
Trenutno nema digitalnog registra za studentske radove što otežava profesorima provjeriti originalnost nekog rada. Hibert kaže da, koliko god je lako kopirati, toliko je to lako i otkriti. Profesor je jednom tri dana pokušavao ući u trag originalnom radu. “Kroz reference sam došao do originalnog teksta koji je bio na engleskom. Tu su bile reference iz 1986. i 1995. godine i pomislio sam da bi neko trebao biti izvrsno informiran kad se poziva na te izvore. Na kraju sam našao izvor i rad koji je doslovno preveden”, kaže za Deutcehe Welle Hibert i objašnjava da je to bio jedini ozbiljan slučaj plagijata s kojim se susreo. Student je pao na ispitu i obnovio predmet.
Ipak, studenti kojima je previše složeno pisati vlastiti tekst tvrde kako je lako prevariti i internetske tražilice na način da se, kada se koriste tuđi radovi, mora promijeniti redoslijed riječi. Ili da se parafrazira dio koji se uzme, a ne da se rad doslovno citira.
Tekst je nastao uz podršku Fondacija Robert Bosch i Thomson Reuters.
