Činjenica da se Vijeće ministara nakon dugo vremena okupilo i usvojilo sve odluke predviđene dnevnim redom sjednice, nažalost, nije znak izlaska iz institucionalne i svake druge krize u Bosni i Hercegovini, piše Večernji list BiH.
Političke igre
Zasjedanje Vijeća ministara organizirano je uglavnom kako bi se odblokirali kreditni aranžmani te otvorio put uspostavi COVID putovnica koje će vrijediti izvan granica BiH. Srpski ministri pragmatično su sudjelovali u ovako kreiranoj sjednici, ali njihov odnos prema Vijeću kao kolektivnom tijelu odlučivanja neće se značajnije promijeniti. Dakle, odluka srpskih predstavnika da ne sudjeluju u radu Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH, uz povremene iznimke, ostaje na snazi.
No, čak i da blokada danas službeno prestane, teško da bi to utjecalo na funkcionalnost države vlasti. Ni prije nametanja spornih izmjena Kaznenog zakona BiH, koje su bile povod za srpsko povlačenje iz državnih institucija, one nisu bile učinkovite. Od početka mandata svega je nekoliko ozbiljnih odluka doneseno na razini Vijeća ministara, a još manje u Parlamentarnoj skupštini BiH. Razlog je jednostavan - nema minimuma političke suglasnosti i povjerenja, koji bi rezultirali zajedničkim radom na ispunjenju uvjeta za kandidacijski status u EU ili bilo koje druge reformske poteze.
Pravi odraz stanja je Predsjedništvo BiH koje pokazuje izostanak bilo kakve koordinacije i suradnje njegovih članova. Nema konsenzusa ni oko jednog pitanja, na vanjskopolitičkom planu članovi Predsjedništva istupaju zasebno, promovirajući isključivo svoje političke stavove. Ne mogu se dogovoriti ni oko posjeta drugim državama, a zbog neizvjesnosti u njihovu ponašanju, Sarajevo u velikom luku zaobilaze predsjednici drugih država.
I koliko god nefunkcionalnost i svađe unutar države zaokupljale pozornost javnosti, najveća blamaža Bosne i Hercegovine zapravo se odvija u inozemstvu. Diplomati koji bi trebali zastupati interese i stavove države BiH u pravilu slušaju isključivo instrukcije iz ureda onog člana Predsjedništva BiH koji ih je predložio na poziciju. Rezultat toga je potpuno zbunjujuća vanjska politika koja uopće ne odražava stavove države Bosne i Hercegovine - ako ih ona uopće i ima o bilo kojem pitanju. Situacija na državnoj razini jest najdrastičniji primjer nefunkcionalnosti, ali daleko od toga da je i na ostalima stanje puno bolje. Nepostojanje političkog dogovora odražava se i kroz nemogućnost donošenja važnih odluka u Federaciji BiH, pa i nacionalno mješovitim županijama. To što se o tim problemima manje govori, ne znači da oni ne postoje.
Bez investicijskog buma
Sve to ima itekako negativan utjecaj na ekonomsku, a time i socijalnu situaciju u zemlji. Službeni podaci o stranim ulaganjima u ovoj godini još nisu poznati, ali dostupne informacije govore da su ona ponovno najmanja u regiji. Politička nestabilnost i nefunkcionalnost državnog sustava odvraćaju potencijalne ulagače.
Čak je upitno koliko i postojeći investitori imaju volje održavati svoje poslove u ovako lošem okruženju. Tu je i problem odlaska mladih i posebno kvalificiranih ljudi pa je tvrtkama sve teže naći odgovarajući profil radnika u Bosni i Hercegovini. Uz očajnu infrastrukturu, sve su to razlozi što nemamo i vjerojatno zadugo nećemo imati investicijski bum.
Kakvo je stanje u ekonomiji, najbolje svjedoči informacija da se zbog poskupljenja industrijske struje prosvjeduje u tvornicama diljem Federacije BiH, a direktori tvrtki poručuju da neće moći nastaviti poslovati ako potpišu nove ugovore s Elektroprivredom BiH. To možda nije izravna posljedica političke krize, ali jest, između ostalog, i nemogućnosti države na svim razinama da donosi brze i učinkovite odluke vezane uz energetski sektor.•
