Pitanje državne imovine, odnosno tko je njezin titular, država ili entiteti, izvor je gotovo svih prijepora, ali i najava kako bi u slučaju da visoki predstavnik Christian Schmidt intervenira oko toga pitanja, mogao uslijediti radikalniji rasplet, piše Večernji list BiH.
U intervjuu za entitetsku Radioteleviziju RS (RTRS) Dodik je zaprijetio kako će odcjepljenje, odnosno proglašenje samostalnog RS-a, uslijediti istog trenutka kada bi Schmidt eventualno nametnuo zakon kojim se rješava status i pravo raspolaganja državnom imovinom. Kaže kako ima informacije da bi takva odluka mogla uslijediti u siječnju, a najavio je kako će se u tom slučaju odmah sastati parlament RS-a i proglasiti odcjepljenje.
Odluke Ustavnog suda
Objasnio je kako to znači "neovisnost (o BiH) u svemu", pri čemu RS neće sprječavati prolazak kroz svoj teritorij, odnosno uspostaviti "tvrdu" granicu prema Federaciji BiH, ali će i to učiniti bude li nužno. Državna imovina, iako logika nalaže da je u vlasništvu države, a što je u slučaju Bosne i Hercegovine počesto nelogično, nije precizno uređena Daytonskim mirovnim sporazumom. Činjenica je, međutim, kako je Ustavni sud BiH u više navrata, uz protivljenje srpskih sudaca, donio rješenje kako je država titular imovine, a to isto tvrde predstavnici političkih stranaka u Federaciji BiH te, što je najvažnije, dužnosnici međunarodne zajednice.
Koliko je to važno pitanje, najbolje pokazuje podatak da je Vijeće za provedbu mira (PIC) iz 2004. godine navelo rješavanje statusa državne imovine kao jedan od uvjeta za zatvaranje Ureda visokog međunarodnog predstavnika. Iskorak su političari čak napravili 2012. godine kada su se vodeći ljudi hrvatskih, bošnjačkih i srpskih stranaka usuglasili da će država imati samo vlasništvo nad nužnom imovinom te da će perspektivna vojna imovina pripasti Oružanim snagama, dok će se sve ostalo prepisati entitetima. Narodna skupština Republike Srpske 2010. usvojila je Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju RS-a koji definira da se ta imovina "uknjiži" na taj bh. entitet.
Zakon je obuhvatio i imovinu koja je pod zabranom raspolaganja, a na osnovi odluke visokog predstavnika iz 2005. godine. Tijekom 2012. godine Ustavni sud BiH ponovno je osporio entitetima vlasništvo nad imovinom, što je posve razbjesnilo srpske dužnosnike. Do danas oko toga pitanja nema rješenja, a visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt pokušao je posredovati da se donese poseban zakon kojim bi se ovo pitanje definiralo. Posljednji pokušaj Republike Srpske da donošenjem Zakona o nekretninama prisvoji državnu imovinu suspendirao je visoki predstavnik u BiH. Vjerojatno najvažnije tumačenje čija je zapravo državna imovina dalo je ranije američko Veleposlanstvo. Državna imovina Bosne i Hercegovine pripada državi, a za njezino reguliranje potreban je zakon na državnoj razini. To nije stvar mišljenja, to je ustavna i pravna činjenica, objavili su iz Veleposlanstva SAD-a u Bosni i Hercegovini. Oni tvrde da je to pitanje uređeno i u samome Daytonu. Ali ne izrijekom.
Konačni rasplet
Iz Veleposlanstva SAD-a ističu da, "prema međunarodnom pravu i ustaljenoj državnoj praksi, samo države posjeduju potrebnu nadležnost za nasljeđivanje prava i obveza država prethodnica, a u ovom slučaju, to je država Bosna i Hercegovina." To je pitanje, dodali su, riješeno daytonskim Ustavom, odnosno Ustavom države BiH, koji je dio Daytonskog mirovnog sporazuma, te su citirali dio Ustava: "Republika Bosna i Hercegovina, čiji će službeni naziv od sada biti Bosna i Hercegovina, nastavit će svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država".
Prema međunarodnom pravu i ustavnom načelu kontinuiteta, zaključuju iz američkog Veleposlanstva, "BiH je vlasnik sve državne imovine". Podsjećaju da su takvo ustavno uređenje prihvatila oba entiteta prihvaćanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, uključujući Aneks 4, što je Ustav Bosne i Hercegovine. Valja reći kako na negiranju da je državna imovina u nadležnosti države BiH politički subjekti u Republici Srpskoj nastoje stvoriti okvir u kojemu bi eventualno donijeli odluke o odcjepljenju. A većina prosuđuje da time, zapravo, grade bolju političku poziciju.
