Ona je vječna djevojčica estrade. Njezin glas desetljećima osvaja publiku. Njezine balade dodiruju srca. Radi se o Danijeli Martinović, jednoj od najpopularnijih hrvatskih pjevačica, koja neumorno stvara i uz čije pjesme odrastaju brojne generacije. U Kosači, 2. prosinca od 20 sati održat će svoj veliki koncert.
Kako teku pripreme za koncert u Mostaru?
- Pripreme su na vrhuncu; glazbene probe, odabir pjesama, biranje stylinga. Mislim o svakom i najmanjem detalju. (Pre)dugo nisam bila u Mostaru, nestrpljiva sam kao malo dijete.
Baladama ste obilježili brojne živote i u posljednje vrijeme ponovno dodirujete srca svojih obožavatelja. Pa kakav je osjećaj tako komunicirati s publikom?
- Prije nekoliko dana bila sam na koncertu. U prvom redu stajala je mlada majka s djevojčicom kovrčave plave kosice od oko godinu dana u naručju. Prišla mi je sasvim blizu i šapnula: "Danijela, kada sam bila ovako mala, kao moja djevojčica sada, počela sam vas slušati." To je moja najveća nagrada - kada netko uz mene i moje pjesme odrasta i kada su neke moje pjesme ili stihovi obilježili nečiji život. To je ono zbog čega vrijedi sve. To su moje omiljene nagrade.
U ljudima već godinama budite najljepše emocije. Koja je tajna da toliko trajete na sceni, a svaka nova pjesma postane rado slušana i prepoznatljiva?
- Biti svoj i, bez obzira na sve okolnosti i vrijeme koje prolazi i donosi razne promjene, ostati vjeran sebi. Kroz cijelu karijeru trudila sam se osvježavati zvuk, ali nisam pristajala na kompromise. Pjesme, kao i sve, uvijek i isključivo birala sam srcem.
Pišete, pjevate, stvarate..., odakle crpite inspiraciju?
- Vidim inspiraciju posvuda. Volim promatrati prirodu, ljude, svakodnevne situacije, more mogu gledati satima. Ponekad me inspirira knjiga, ponekad samo jedna riječ. Sam život najveća je i neiscrpna inspiracija.
Najavili ste i svoju prvu knjigu, možemo li sada već otkriti neki detalj?
- Na pisanje knjige nagovorio me mentor, veliki hrvatski pisac Branislav Glumac. Nakon što je pročitao moje dvije knjige motivacijskih poetskih zapisa, rekao mi je: "Danijela, ti si zrela za pisanje, to je tvoj drugi zrak." Opirala sam se neko vrijeme, a onda sam rekla sebi: "Pokušaj, ne možeš ništa izgubiti, piši za sebe. Ako ne probaš, nikada nećeš znati što se krije iza tih vrata." I otvorila sam ih. Pisala sam i danima i noćima, nisam mogla stati, shvatila sam da sam tek sada cjelovita. Pjevanje i pisanje čine me potpunom. Knjiga je završena, a promociju planiram u proljeće.
Budući da danas svi imamo teških situacija, kako se vi nosite s njima i što biste drugima savjetovali kako bi nakon svake poteškoće izišli još jači?
- Sve možemo gledati na dva načina; kao problem ili kao priliku. Problem nas sputava, otežava, koči i spotiče, a prilika nam pruža neslućene mogućnosti. Isprobajte čak i u svakodnevnom rječniku riječ "problem" zamijeniti riječju "izazov" i vidjet ćete kako će se sve promijeniti.
"Dok život mi sve uzima, ja još vjerujem ljudima i nikad nitko neće to promijeniti...", kaže vaša posljednja pjesma. Za kraj uputite poziv ljudima na svoj veliki koncert u dvoranu Hercega Stjepana Kosače.
- Negdje sam pročitala divnu misao koja je već dugo moja dominantna vodilja: "Budite ono što želite da svijet bude" jer živeći tako ne čekamo bespomoćni prilike za zahvalnost. Naprotiv, tada mi stvaramo prilike za zahvalnost. Zar ima išta divnije od toga da netko upravo zbog vas (po)vjeruje u dobro u ljudima? A ja? Ja ne umijem drugačije. Duboko, iskreno i potpuno vjerujem ljudima. Pozivam vas da 2. 12. u dvorani HD "Herceg Stjepan Kosača" budete dio moje glazbene priče "Otvoreno srce". Hvala vam, divni ljudi, što ste dio moga putovanja.•
