Tihom molitvom i okupljanjem tek nekoliko osoba, zbog pandemije koronavirusa, u konjičkom selu Trusina u četvrtak je obilježena 27. godišnjica zločina nad 22 Hrvata iz toga sela.
Zločin su na današnji dan 1993. godine počinili pripadnici jedinice "Zulfikar" Armije RBiH.
Na obilježavanju su danas bili i predstavnici Hrvatskog narodnoga sabora (HNS) BiH koje je predvodio voditelj Odjela za branitelje HNS-a Vlado Džoić.
Govoreći o samom zločinu, Džoić je kazao za Fenu kako je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima nazivaju sporadičnim incidentima.
- Današnji dan je tužan, ali kad pogledamo da svi nalogodavci i izvršitelji masakra nad Hrvatima u Trusini nisu kažnjeni, mi smo još tužniji. Danas je obljetnica i zločina u Ahmićima i svim obiteljima žrtava izražavam sućut, ali je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima zovu sporadičnim incidentima - kazao je Džoić.
Istaknuo je i kako bez jasnog pijeteta svim žrtvama nema pomirdbe ni iskrenog pomirenja.
- Nalogodavci i izvršitelji zločina moraju biti kažnjeni, jer svaki zločin je zločin i ne smije biti vrijednije i manje vrijedne žrtve bez obzira iz kojeg naroda one dolazile, i prema svakoj žrtvi zločina treba pokazati dužni pijetet, bez razlike. Bez toga nema iskrene pomirdbe i normalnog suživota, nema pravog pomirenja i građenja bolje zajedničke budućnosti BiH i svih njenih naroda i građana - kazao je Džoić.
Sud BiH je zbog zločina u Trusini dosad pravomoćno osudio bivše pripadnike Armije BiH Edina Džeku, i to na 13 godina zatvora, dok je Rasema Handanović temeljem sporazuma o priznanju krivnje osuđena na pet i pol godina zatvora.
Na 15 godina zatvora osuđen je Nihad Bojadžić, Nedžad Hodžić dobio je 12 godina, a Mensur Memić deset godina zatvora
Ukupno je u Trusini stradalo 18 civila i četvero vojnika HVO-a. Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.
Dana 14. studenog 1994., 570 dana poslije ovog zločina, posmrtni ostatci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblje Kraljevine.
Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom. Njihova tijela na mjesno groblje prenesena su tek 13. studenoga 2004. godine.
Prema popisu stanovništva iz 1991. u Konjicu je živjelo oko 27 posto stanovništva, dok ih je po onom iz 2013. samo pet posto.
Čovjek koji ne želi iza svoje poruke ili misli staviti puno ime i prezime, nije katanga, nego bitanga. Što se tiče hrabrosti, sigurno nisi ti bio u padu Vidovica, Kopanica i Jenjića. Ti i tebi slični ste držali daleko odstojanje.e. Tebi za informaciju, iako je dobro znaš, mi smo daleko prije imali "rat prije rata". Kukavičluk , za vrijeme trajanja, "samo našeg rata, mi ne može nitko prebaciti. Problem je što mnogi se ježe i imaju grižnju savjesti zbog Istoka općine Orašje što su iste prepustili zločincima, a da nisu niti trepnuli. Nešto slično smo doživjeli i u poplavi. Doprinos koji sam dao, nećeš sigurno ti suditi, jer si sigurno bio u pepelu dok se nama radilo o glavi. Ne znam tko je to rekao da su Vidovljanima krivi Mahalci za nevolje ? Gdje si to pročitao? Vidovljanima, Kopaničanima i Jenjićarima je kriva izdaja, ponavljam, izdaja politike i vodstva koje je bilo 1992. godine. Sve to mogu i dokazati: pismeno i uz svjedoke. Eto, to me otjeralo. Samo kratko potpitanje: Koliko vas je bilo u obrani Vidovica dok su nadirale četničke horde i gdje ste u tom trenu bili ? Što se tiče procesa protiv zločinaca koji su izvršili zločine nad civilima u Vidovicama, Kopanicama i Jenjiću ? Već su presude izrečene, još od ratnog suda. Zločinci imenovani i skoro svi poznati. Iste presude su kasnije preinačene sukladno civilnim sudovima. Nakon toga dolazi do dogovora između vlasti (Orašja = HDZ) i vlasti kod Srba da se dalje ne diže prašina. Dalje je pametnom dosta.