Propali su pokušaji unitarista, sljedbenika politike SDFA, da zaustave reviziju presude Europskoga suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Slavena Kovačevića te će se pred Velikim vijećem te sudske institucije održati rasprava i ponovno odlučivati je li zakonodavstvom BiH diskriminiran ovaj savjetnik člana Predsjedništva BiH. Kovačević, iako je savjetnik Željka Komšića, žalio se kako nije mogao birati srpske članove Predsjedništva BiH ni utjecati na izbor izaslanika u srpski Klub u državnom Domu naroda. Iako je riječ o posrednom izboru za državni Dom naroda, Malo vijeće Suda BiH prihvatilo je njegove navode smatrajući kako pripadnici konstitutivnih naroda ne mogu biti privilegirani niti se nacionalni koncept izbora primijeniti na određenom teritoriju. Takvu odluku donijelo je Malo vijeće ESLJP-a kojemu je izvjestitelj bio sudac Faris Vehabović, a koji se u više istupa dokazao kao bošnjački lobist. Protiv takve odluke Maloga vijeća bila je predsjedateljica, austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. To je bio temelj zastupnica Vijeća ministara BiH za suradnju s Europskim sudom da pokrenu zahtjev za reviziju slučaja, što je naišlo na grčevite pokušaje bošnjačkih političara. Sada će o ranijoj odluci Maloga vijeća, ali i cijeloga spisa odlučivati Veliko vijeće. Bit će održana javna rasprava, strane će uložiti svoje dokaze i iznijeti svoje gledanje oko navoda iz svojevrsne prvostupanjske presude. U priopćenju Europskoga suda navodi se kako je ranija odluka problematizirala odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustava zemlje. Po njima je prijeporno da Predsjedništvo ima tri člana, jednoga Bošnjaka, koji je de facto bošnjački član državnog vrha, trebalo bi imati i jednog hrvatskoga te jednoga srpskog člana, koji se biraju s područja entiteta Federacija BiH odnosno Republika Srpska. Isto se odnosi i na državni Dom naroda. Smiješno, međutim, zvuči to da se Kovačević predstavio kao čovjek koji se nacionalno ne izjašnjava kao pripadnik nekoga od triju konstitutivnih naroda. Naime, čak su i javno dostupne njegove prijave iz ranijih izbornih ciklusa, gdje je po potrebi bio Hrvat, a zatim Srbin, da bi, očito kako bi udovoljio političkim Bošnjacima, izgubio nacionalnost. Za razliku od Maloga vijeća, kod kojega suci doslovno mogu slijepo vjerovati ili se pak ne slagati s izvjestiteljem jer im nisu dostupni svi materijali iz spisa, suci Velikoga vijeća pred sobom imaju cijeli predmet, trebala bi se održati javna rasprava. To zna Kovačević, zbog čega je u panici pokušavao posljednjih mjeseci, kao i cijela logistika, prikriti vlastite i manipulacije suca Farisa Vehabovića. Presuda Kovačević samo je jedna u nizu koju je, provodeći velikobošnjački projekt rušenja temelja Daytonskog mirovnog sporazuma, modelirao sudac Vehabović, bilo da je riječ od slučaju Azre Zornić, Pilava, Šlakua... U međuvremenu se cijela ekipa okupljena oko kriptograđanske ideje toliko razbahatila da su čak i presudu u slučaju "Kovačević", ili barem njezine dijelove, javno objavili prije nego što je to službeno učinio Sud u Strasbourgu. Čime su se narugali njegovoj vjerodostojnosti te dali za pravo Hrvatima i Srbima vjerovati kako ova sudska institucija doslovno pogoduje jednome od triju naroda, odnosno njegovih politika. Shvaćajući da je postalo alat u rukama jedne od strana u BiH, vodstvo ESLJP-a otvorilo je internu istragu zbog činjenice da je dva dana prije službene objave presude njezin sadržaj dospio u javnost te je postala predmet političkih interpretacija od apelanta Slavena Kovačevića. Zanimljivo je kako se dio sadržaja i interpretacije presude pojavio u dvama medijima, jednome portalu i TV kući na kojima je sudac Vehabović bio kolumnist te počesto i gost. Korak dalje odlučila je napraviti ekipa okupljena oko grupacije SDFA te je uputila još četiri apelacije, a jedna se odnosi i na preispitivanje nametanja izmjena Izbornog zakona od visokog predstavnika. Shvaćajući da je bilo izmanipulirano, vodstvo ESLJP-a odlučilo je isključiti bh. suca Farisa Vehabovića u odlučivanju po nekoliko žalbi koje je uputila Demokratska fronta te njezin dužnosnik Zlatan Begić, a tiču se tvrdnji o navodnoj diskriminaciji građana u Bosni i Hercegovini.
