Trideset godina je prošlo od nenajavljenog napada JNA na Ljubuški. Tog vedrog nedjeljnog poslijepodneva nebo iznad ovog hercegovačkog gradića zasuli su projektili s namjerom da unište i ubiju nedužne. U svom naumu su u i uspjeli.
Jedna granata usmrtila je dvoje djece, brata i sestru Filipa i Ivanu Kraljević, te ranila još sedmero ljudi od kojih je jedna osoba, Radmila Bradvica, nakon nekoliko dana podlegla ozljedama. U čast njihovoj nevinoj žrtvi Grad Ljubuški je podigao spomenik s ciljem da se ovaj tragični događaj nikada ne zaboravi.
"Poštovane obitelji Kraljević i Bradvica, dragi prijatelji sve vas pozdravljam, a posebno vas branitelje i obitelji poginulih branitelja koji ste među najzaslužnijima što danas na ovoj rodnoj grudi živimo u miru i slobodi. Na današnji dan prije 30 godina Ljubuški je zanijemio od bola i tuge. U bezumnom napadu agresorske JNA koja je na naš grad taj dan ispalila 54 rakete ugašena su dva mlada života. Svoje oči zauvijek su zatvorili devetomjesečni Filip i desetogodišnja Ivana Kraljević, brat i sestra koji su se tog bezbrižnog nedjeljnog popodneva igrali pred zgradom. Samo nekoliko dana poslije, dok je Ljubuški u nevjerici oplakivao dvoje anđela stigla je vijest iz splitske bolnice da je od posljedica ranjavanja preminula i Radmila Bradvica", kazao je prilikom svečanog otkrivanja spomenika gradonačelnik Ljubuškoga Vedran Markotić.
Podsjetio je kako je u istom napadu ranjeno još šest osoba. Bili su to: Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić. Ovaj strašan čin pogodio je sve stanovnike, bio je to najkrvaviji ratni dan u našem gradu.
"I danas, trideset godina kasnije, na ovaj datum kada se prisjećamo strahovitog napada nad Ljubuški se nadvije tuga. Filip I Ivana danas bi bili odrasli ljudi… imali bi svoje obitelji, svoju djecu. Ovaj spomenik kojeg danas otkrivamo najmanje je što zaslužuju ubijena ljubuška djeca, kao i sva djeca koja su živote izgubila u Domovinskom ratu. On nam ujedno ostaje kao trajni podsjetnik da se takvo što više nikada ne smije ponoviti. Jer kao što izreka kaže: "Nitko ne zna što je rat ako u njemu nema sina", Ljubuški je u proteklim ratovima izgubio mnogo kćeri i sinova, a na nama je da ne dopustimo da se njihova žrtva ikada zaboravi. Filipe, Ivana, Radmila… I svi ostali koji ste živote položili za mir i slobodu - Ljubuški vas nikada zaboraviti neće”, zaključio je Markotić.
Inače, napadi na Ljubuški nastavljeni su u petak 8. svibnja 1992. godine u 11:30 sati s osam razornih bombi. Tom prilikom poginuo je Krešo Granić, ranjeni su Hadžena Nović, Vlado Srdić, Vladimir Srdić i Tomislav Musa, istog dana topništvom je gađano selo Stubica. Samo par dana kasnije, odnosno 11. svibnja dogodio se zrakoplovni napad na Grljeviće s četiri razorne bombe – ozlijeđeni su Milica Zadro i Ivan Kordić. Četiri dana kasnije 15. svibnja zrakoplovi su ponovno napali Grljeviće s 23 rakete, a 18. svibnja 1992. godine u 12:30 sati zabilježeni su zrakoplovni napadi kazetnim bombama na sela Prolog i Crveni Grm. Napadi na Ljubuški počeli su 9. travnja 1992. godine raketiranjem Lipna s dvije zrakoplovne bombe ”krmače” i 21. travnja 1992. godine na uži dio grada Ljubuškog kada je poginuo Ante Sušac, a ranjeni su Marko Marinović, Semir Gujić, Franjo Jurčić i Safet Maksumić.
