Konferencijska dvorana hotela Bank u Kiseljaku bila je pretijesna za brojne zainteresirane koji su željeli poslušati edukativno predavanje o šećernoj bolesti koje je u povodu 14. studenoga, Svjetskog dana ove bolesti modernog čovjeka organizirala Zajednica žena HDZ-a BiH "Kraljica Katarina Kosača", Općinski odbor Kiseljak. Stručni dio predavanja održala je dr. Slavica Dilber, pedijatrica i liječnica obiteljske medicine u Domu zdravlja Kiseljak.
Posebna pažnja i nadzor
Ona je okupljenima približila uzroke, način razvoja, simptome, tipove, liječenje i načine prevencije bolesti, koji se najviše ogledaju u kontroliranju tjelesne težine i kretanju. Detaljno je opisala procese koji se događaju u organizmu oboljelog, naglasivši kako je posebno težak tip 1 dijabetesa, s inzulinskim ovisnicima. U kategoriji oboljelih od dijabetesa tipa 1 djeca su posebno osjetljiva. - Toj djeci potrebni su posebna pažnja i medicinski nadzor jer bolest se mora kontrolirati tako da ne smije ometati njihov rast i razvoj - istaknula je dr. Slavica Dilber. A da su životi malih dijabetičara i njihovih obitelji puni izazova, potvrdile su tri majke oboljele djece Jelena Oroz, Ivana Vujica i Ivana Kvasina, majke Petre, Lucijane i Filipa. Nakon uvoda u izazove kroz koje prolazi njezina kći Petra, Jelena Oroz prepustila je Anji Pecirep i Lauri Milanović, učenicama u školi u kojoj predaje, da prigodnom prezentacijom okupljenima dočaraju svaki dio dana, ali i noći u životu dijabetičara. Uslijedilo je emotivno iskustvo Lucijanine mame Ivane Vujice, koja je opisala trenutak od uspostave dijagnoze do suočavanja s činjenicom da je život s dijabetesom stalna borba te da svako životno razdoblje, poput puberteta, nosi dodatne izazove. - Kad se jednom suočite s dijagnozom, a mi smo se s njome suočili u vremenu korone, te je sve bilo puno teže, slijedi borba, i to svakodnevna, neprospavane noći, ali sve se to može - iskustvo je Ivane Vujice. Ivana Kvasina, Filipova majka, osvrnula se na važnost nabave kontinuiranih mjerača šećera i svih drugih tehnoloških dostignuća koji pomažu oboljelima jer ih oslobađaju stalnih bockanja koja imaju i po 15 puta dnevno. - Za djecu su ta bockanja posebno bolna i znaju vas pitati: "Pa zar moram opet?" Kako bismo im omogućili život bez boli, mi roditelji oboljele djece godišnje samo za senzore za mjerenje šećera u krvi moramo sami izdvojiti 1560 eura, naravno, oni koji to mogu.
Besplatna pomagala
Koristim ovu prigodu pozvati državne institucije da pokrenu procedure kako bi sva oboljela djeca mogla imati na raspolaganju besplatno sva pomagala koja im pomažu živjeti sa što manje bola, kao što ih imaju oboljeli u Hrvatskoj - kazala je Filipova majka Ivana.
