Kažnjavanje djece je, tradicionalno, sastavni dio obiteljskog odgoja, a različiti oblici kažnjavanja primjenjuju se i danas. U Bosni i Hercegovini se fizičko kažnjavanje još uvijek koristi kao metoda odgoja djece. Istraživanje je pokazalo kako je fizičko kažnjavanje djece i u 21. stoljeću metoda odgoja koju odobrava od 30 do 70 posto roditelja, piše Večernji list BiH. Dok su nekad roditelji nad svojom djecom imali neograničenu kontrolu, danas mnoge zemlje, uključujući i Republiku Hrvatsku, zakonom reguliraju roditeljsko pravo na tjelesno i ponižavajuće kažnjavanje djeteta.
Zakon kao mjera
Činjenica je da u BiH ne postoji zakon koji zabranjuje fizičko kažnjavanje djece u obitelji i tek je od ove godine pokrenuta inicijativa za donošenje jednog zakona kroz akcijski plan koji bi trebao u potpunosti zaživjeti do 2018. No, zakon je krajnja mjera, a ono na čemu se mora raditi je podizanje svijest javnosti o pozitivnim metodama discipliniranja. Pod utjecajem UNICEF-ove Konvencije o pravima djeteta, pojavila se inicijativa da se u BiH, kao i u drugim zemljama Europske unije, zakonom zabrani svaki oblik fizičkog kažnjavanja, uključujući i neke najmanje, najblaže oblike takvog kažnjavanja. A BiH i dalje zaostaje po tom pitanju.
U školama i institucijama za djecu kažnjavanje je zabranjeno zakonom. Istraživanja su pokazala kako je 35% djece do 12 godina spremno preuzeti brigu o sebi, dok ih je u dobi do osam godina samo pet posto spremno na to. Neki roditelji su u situaciji da nemaju kome ostaviti dijete na kraće razdoblje, pa ga ostave samo. To može imati negativne posljedice na dijete koje nije psihički spremno za to i kod takve se djece često pojavi problem separacijske anksioznosti, kao posljedica preuranjenog razdvajanja od roditelja, upozorili su iz Udruge psihologa Hercegovine na predavanju, na kojem je jedna od tema bila i odnos prema fizičkom kažnjavanju djece između tradicije i zakona.
Predrasude
“To je jedna od predrasuda. Ako uklonimo fizičko kažnjavanje, to ne znači da će dijete biti loše odgojeno. Mogu postojati kazne i kažnjavanje u obliku uskraćivanja stvari koje voli, poput slatkiša i tehnologije, kao i izlazaka... Tako dijete može prepoznati koje je ponašanje nepoželjno, a koje poželjno. Roditelji su u određenom smislu nedovoljno educirani. Na jednoj od aktivnosti koje je organizirala podružnica psihologa Hercegovine uvidjeli smo da roditelji razgovor vide kao latentnu metodu odgoja, točnije nepreciznu odgojnu mjeru.
Vjeruju kako se pričom ne mogu postići rezultati te da će na kraju dobiti razmaženo dijete.
To je daleko od istine i postoje brojne metode, mnogo učinkovitije i bolje za psihičko zdravlje djece, ali i postizanje i usvajanje nekog poželjnog ponašanja kod djeteta”, poručuju iz Udruge za razvoj društva “Kap”.
