Samo dva franjevca u BiH bave se šivanjem habita za franjevce Provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije te subraću u Hrvatskoj. Jedan od njih je časni brat fra Josip Adrić, samostanski vikar u Franjevačkom samostanu u Tolisi. Fra Josip se krojačkim zanatom bavi punih 10 godina, a izučio ga je kod krojača Zagrebačke provincije fra Zdravka Jakobovića, piše Večernji list BiH.
Budući da obnaša dužnost samostanskog vikara, fra Josip ima dosta obveza u samostanu i desna je ruka gvardijanu toliškog samostana fra Mariju Jurić, no unatoč tomu, vremena nađe i za aranžiranje cvijeća i hortikulturu, čime doprinosi i svojoj zajednici. Završio je školu za aranžera i svoje znanje rado prenosi drugima na kreativnim radionicama koje organizira u suradnji s Muzejom "Vrata Bosne".
- Kada sam ušao u samostan poslije završenog novicijata, to je bilo vrijeme vakuuma jer za nas braću koja nećemo studirati teologiju postavljalo se pitanje što ćemo raditi. Ja sam iskazao želju za šivanjem habita jer sam imao potrebu raditi nešto kreativno. Bivši provincijal fra Lovro Gavran kontaktirao je provincijala u Zagrebu, ja sam otišao tamo te sam gotovo godinu izučavao zanat i to su bili moji prvi krojački koraci - ovako nam je svoju priču o 10 godina uspješna krojačkog zanata počeo fra Josip Adrić, podrijetlom Kostrčanin.
Iako nije imao nikakva iskustva sa šivanjem, zanat je uspješno završio zahvaljujući marljivom i strpljivom učenju kod mentora fra Zdravka Jakobovića. Svoj prvi habit fra Josip je sašio upravo za zagrebačkog svećenika i od tada neprestano radi za franjevce Bosne Srebrene i u Hercegovini te za subraću u Hrvatskoj.
Iako neiskusan, vrlo je brzo svladao sve tehnike šivanja, a uz puno strpljenja i upornosti danas je vrsni krojač, što potvrđuje i puna bilježnica narudžbi. Za vrsnog krojača vrijedi čekati, a jedan habit u koji, u prosjeku, utroši šest metara platna, sašije za tri do pet dana, no, ovisno o hitnosti, može stići i za jedan dan.
- Krojevi za bosanske franjevce su nešto uži, a u prosjeku se utroši šest metara materijala za normalnu visinu. Kako bih sašio habit, potrebno mi je od tri do pet dana normalna rada. Kad kažem normalna, to u samostanu podrazumijeva da se moraju ispunjavati sve obveze, uz redovite molitve i misna slavlja, a u slučaju hitnosti, uspijem ga uraditi i za jedan dan, što je vrlo rijetko - objašnjava ovaj pasionirani krojač, koji u krojačnici zna ostati do kasno u noć.
Dodaje kako uz njega u BiH habite šiva još samo fra Marko Galić, koji je zanat izučio također kod fra Zdravka. Trenutačno se fra Marko nalazi u Masnoj Luci, u Kući mira, gdje šiva habite i pomaže tamošnjim fratrima na službi. Fra Josipova bilježnica prilično je popunjena narudžbama, fratri su strpljivi jer, kada je riječ o vrsnu krojaču, čekanje nije problem.
- Nekada je teško doći do materijala pa to zna ponekad kočiti posao, ali ipak se snađemo, nabavimo sve. Mi krojači zovemo jedan drugog i uspijevamo, a nekada i preuzimamo posao za drugoga ako je on u gužvi - dodaje časni brat Adrić i objašnjava od čega se sastoji habit.
- Tri su osnovna dijela habita - tunika, gornji dio kapuč koji je povezan s kapom i koristi se za glavu kao zaštita od kiše, vjetra, hladnoće i pasa kojim se povezuje. Ja imam krunicu, to neki nose, neki ne, to je na volju. Nekada su postojali zimski i ljetni habiti, a danas samo jedan, univerzalni - zaključio je fra Josip. Osim habita, šiva i misnice (vanjsko liturgijsko ruho) koje su po bojama i kroju kreativnije i dnevno ih uspije sašiti dvije.
Fra Josip puno pridonosi samostanskoj i župnoj zajednici jer je samostanski vikar, a kada završi sve obveze, zatvara se u svoju kreativnu krojačku radionicu u kojoj, osim habita, nastaju i prekrasne misnice. One su mu, priznaje, ipak draže i jednostavnije za šivanje jer su življih boja. Uz šivanje, već smo kazali, velika su mu strast i hortikultura i aranžiranje cvijeća, što je njegov primarni poziv.
