Umro je fra Ljubo Krasić. Pokopan je na groblju Podadvor u Čitluku. Fra Ljubo je rođen 18. ožujka 1938. u Čitluku u Hercegovini. Franjevačku gimnaziju pohađao je u Splitu i Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu i Zagrebu te studij moralne teologije i sociologije na učilištu Alphonsianum pro Deo u Rimu (1971. – 1974.). Napisao je znanstvenu studiju: KLEINE AUSLAENDER. Die Schulung der Kinder verschiedener Nationalitäten aus Jugoslawien in den europäischen Ländern. U Franjevački red stupio je godine 1957. u Kraljevoj Sutjesci u Bosni.
Oduzeli mu putovnicu
Za svećenika je zaređen 2. kolovoza 1964. u Širokom Brijegu. Mladu sv. misu slavi 10. kolovoza 1964. u Čitluku. Nakon ređenja godinu dana proveo je u župi u Širokom Brijegu. Onda je otišao u Švicarsku, tu organizirao Hrvatske katoličke misije i ostao četiri godine (1967. - 1971.). U SAD dolazi 1974. godine. Iste godine imenovan je pomoćnim župnikom u župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Sljedeće, 1975. fra Ljubo je imenovan direktorom Hrvatskog etničkog instituta. U prigodi dolaska na ukop pokojnom ocu Peri 1976. godine tajna jugoslavenska služba oduzima mu putovnicu te je u Mostaru gotovo godinu dana pastoralno djelatan u radu sa studentima. Od 1977. do 1980. pomaže na župi sv. Jeronima u Chicagu. Sljedećih sedam godina (1980. - 1987.) fra Ljubo je proveo kao župnik župe sv. Marka u Sudburyju. Tu je sa župljanima kupio i preuredio crkvu sa župnom kućom i dvoranom. Nakon Sudburyja je imenovan upraviteljem Hrvatskog centra u Norvalu (1987. - 1995.). Od godine 1995. urednik je Hrvatskog kalendara. Fra Ljubo je koautor trideset i dvije knjige u pedeset izdanja hrvatskog jezika, kulture i povijesti za hrvatske škole u Americi, Kanadi i Australiji. Svaka knjiga sadrži četverojezični rječnik za djecu: hrvatski-engleski-njemački-francuski. Posebice su vrijedna fra Ljubina izdanja Hrvatskog kalendara 1997. do 2005. godine, u kojima su obrađene hrvatske župe u Americi i Kanadi. Fra Ljubo je i jedan od suosnivača HIŠAK-a (Hrvatske izvandomovinske škole Amerike i Kanade) i IRAL-a, ZIRAL-a (Zajednica izdanja ranjeni labud).
U Ziralu je, osnovanom 1970. godine u Rimu, bio i prvi tajnik pod kodnim imenom Romano Forte. Jugoslavenska tajna služba, UDBA, na vijest o osnutku Zajednice izdanja ranjeni labud na svom sastanku zaključila je: “Treba sve učiniti da beštija čim prije crkne”! Stoga je razumljiv i opravdan bio strah i strepnja putovanja u Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu jer te tajna policija Jugoslavije mogla zatvoriti i poslati u jedan od mnogih svojih kazamata.
Fra Ljubo je volio Hercegovinu. Volio je Hercegovačku franjevačku provinciju, volio je svoj hrvatski narod i svoju Hrvatsku. Sve je činio da njegova domovina bude utemeljena i narodno priznata. Osobito je imao istančan osjećaj za hrvatski narod u iseljeništvu, i tu se žrtvovao dan i noć da mu sačuva identitet, ali i da se Hrvati užive u ambijent naroda i zemlje gdje su zarađivali svoj iseljenički kruh.
Posljednje godine na Humcu
Naporan je život franjevca misionara. Taj poziv uzme te cijelog i bez ostatka. To se danima, mjesecima, godinama, desetljećima događalo i fra Ljubi. Tek posve iscrpljen vratio se u svoju Hercegovinu. Godine 2014. u Masnoj Luci, kod svoga starijega brata fra Petra Krasića, slavio je svoju zlatnu svetu misu. Svoje je zadnje godine proveo u samostanu sv. Ante na Humcu. Svi su se napori sručili poput ogromnog tereta na njegovu dušu. S osmijehom je primio i te zadnje životne napore družeći se s novacima i braćom u samostanu.•
